Poseban je to udarac za navijače Crvene zvezde. Donio joj je titulu prvaka Evrope, to mu je i najveći karijerni uspjeh. Govorio je i za klupski sajt o cijeloj eri.
– Bili su kod mene Karasi i Aćimović u kući poslije toga (nakon probe u Zvezdi, kada nije prošao), pa se opet ništa nije dogodilo, tek onda tamo u 20-21. godini kada je došlo do transfera. Dotad sam sa Borovom igrao jaku treću ligu, protiv timova iz čitave Hrvatske. Išli smo autobusom, krenemo ujutru, dođemo uveče, odigramo utakmicu, i onda sutradan nazad. Bio sam te godine proglašen za najboljeg igrača treće lige, sa 17-18 godina. Zvali su me Hajduk, Dinamo, ali nisam htio tamo, samo u Zvezdu.
– Znao sam, ipak, kad ste klinac da u Zvezdi mnogo teško možete proći, već samo kao već formiran igrač. Došla mi je onda ponuda od Vojvodine, od Miše Kosanovića, za mnogo manje para. Moram samo da napomenem da nijedna moja odluka nije bila vezana za pare, nego za ono što osjećam. Od Hajduka sam imao na stolu 150.000 maraka godišnje, za 4 sezone, od Dinama isto. Sjećam se, čeka me “BMW 318i” kad sam bio na pripremama sa reprezentacijom, kažu “potpiši i vozi ga u Borovo”. Sad zamislite mene sa 18 godina kako ulazim u Borovo sa bmw-om! I ja šta da radim, što da ne potpišem, uzmem kola i boli me… Ali nisam takav bio. Donosili su mi kući čak pare u koferu, 100.000 maraka kao kaparu, keva samo što nije pala u nesvijest. Ja kažem “ne, ne, neću”, a majka kaže “nisi normalan, što nisi uzeo te pare” – prisjećao se Miha u razgovoru za Zvezdinu klupsku televiziju.
Prelomio je i prešao u Novi Sad.
– Otišao sam u Vojvodinu zato što je u Srbiji, tamo sam potpisao za 5.000 maraka po sezoni, za 4 godine Otišao sam u Vojvodinu, a tamo je bio Ljupko, koji me je tražio. Tada smo osvojili prvenstvo 88/89. Svi su mislili da ćemo da ispadnemo, jer smo bili klinci. Bilo je tu tek nekoliko starijih imena, Šapurić, Šestić, a ovo sve drugo djeca, ali sa Ljupkom na čelu. Tad smo uzeli prvenstvo, što je u ono vrijeme, u onoj ligi, kao i Zvezdino osvajanje Kupa Evropskih šampiona. Dobili smo i Zvezdu kući tada sa 3:1. Ja sam poslije toga prešao u Beograd, u Zvezdu. Bio je to najveći transfer tada, milion u kešu, dobio sam stan, ugovor. Ja sam se u minut dogovorio, iako sam imao i Partizan, ali nikad to nije bila opcija, san je bila Zvezda i to se ostvarilo. Kad ti navijaš za neki klub kao klinac, i kad jednog dana zaigraš za taj klub, pa kad osvojiš nešto kao KEŠ, pa svjetsku titulu, to je neuporedivo sa bilo čim, to je ponos, što ostaje i kad ne budeš bio na ovom svetu.
