„Želio sam osvetu, ko su oni da bombarduju nevine“: Novak očitao lekciju Britancima o NATO agresiji
24.03.2024. | 09:26Bombardovanje Jugoslavije koje je počelo 24. marta 1999. mnoge u našoj zemlji ostavilo je u nevjerici, druge u strahu, a treće u nenadoknadivim gubicima i tugovanju.
Ono o čemu se zbog tadašnje situacije na Kosovu i Metohiji šuškalo mjesecima, obistinilo se u prvim danima proljeća, pre četvrt vijeka, kada je tokom dva i po mjeseca pakla strahovao svaki građanin Srbije.
Dok se PVO Jugoslavije borila koliko je mogla s avionima NATO avijacije, mnogi od nas su morali da odlaze u skloništa i bježe od bombi koje su padale svakodnevno.
Toga nisu bili pošteđeni ni neki od slavnih sportista, koji su o tim danima otvoreno pričali godinama kasnije.
Novak Đoković je, dok je odrastao na Banjici bio jedan od onih koji se danas u zrelim godinama dobro i živo sjećaju tog ružnog perioda i prepričavaju kako su ga doživjeli.
„Od 1991, 1992. pa sve do 2000. imali smo embargo. Borili smo se za hleb i mlijeko i ostale najneophodnije stvari za preživljavanje. Onda je, 1999. godine, Srbija bila bombardovana dva i po mjeseca bez prestanka, svake noći i svakog dana. Moja porodica i ja smo se za to vrijeme budili tokom noći zbog sirena, aviona koju su nas prelijetali. Bilo je poražavajuće i zastrašujuće. Najgora stvar koju sam ikada video“, pričao je Novak prije nekoliko godina Džeju Šetiju, britanskom novinaru.
https://www.youtube.com/watch?v=-EaO37FnnEg&embeds_referring_euri=https%3A%2F%2Fnova.rs%2F&source_ve_path=MjM4NTE&feature=emb_title
Dodao je da sam nije izgubio nikoga u NATO agresiji koja je bila podrška aktivnostima terorističke organizacije OVK na Kosovu i Metohiji, ali i da će ožiljke iz tog perioda nositi zauvijek.
„Na početku sam osjetio ono što je i većina našeg naroda – želio sam osvetu. Ko su oni da bombarduju nevine ljude? Šta se dešava? Imao sam 12 godina i sjećam se da sam se na dan rođendana krio u skloništima i da su nam rekli da ćemo se, posle nedjelju, dvije skrivanja, vratiti normalnom životu i to je bilo to. Da nas neće zanimati šta će se desiti jer, ako nas pogode, šta mi tu možemo? Tako da, sjećam se da sam 12. rođendan proveo sa prijateljima igrajući tenis. Tada nismo išli u školu, tako da je to bilo super! Pjevali su mi rođendansku pjesmu, a ja se jasno sjećam slike aviona koji svugde ispuštaju bombe. Bilo je užasavajuće, ali sam se u isto vreme osećao kao da odrastam i u tome su mi dosta pomogli roditelji“, ispričao je Đoković.
Govorio je i da ga je to oblikovalo tako da je dobio veću želju za radom i borbom na teniskom terenu i naučilo ga je da bude zahvalan.
Štaviše, još prije priče sa Britancima, Novak je tokom intervjua koji je dao Grejemu Bejsindžeru, Amerikance odveo tamo gdje je boravio tokom bombardovanja – u podrum, sklonište.
„Sada smo u skloništu ispod stana u kom smo pričali. Ovde smo provodili svako veče tokom dvije nedjelje bombardovanja. Ludo je pomisliti koliko je ovde ljudi moralo da dođe i da se sakrije od opasnosti koja je pretila iz vazduha. Ostalo je isto kao prije 20 godina“, rekao je Đoković 2020.
Tokom NATO bombardovanja ubijeno je između 1200 i 2500 civila i više stotina vojnika i policajaca.
„Cijela zgrada se ovdje skrivala, tu je više od 50 stanova. Nema baš mnogo mjesta, ljudi ne bi ulazili do kraja, zatvarali smo ova vraa da detonacija ili eksplozija ne nepravi štetu. Nisam ovdje bio sedam, osam godina, ne sjećam ovih stvari, bio sam mali. Bio sam prestavljen i nisam se osjećao bezbjedno, bojao sam se sljedećeg trenutka, šta će biti s mojom braćom i porodicom. Prvih dana bilo je patnje, suza, straha, a kasnije su ljudi počeli da pjevaju, igraju karte, shvatili su da je to realnost“, objasnio je svojevremeno srpski teniser.
Punih 25 godina poslije bombardovanja, ta stradanja i sve ostalo izgradili su Novaka Đokovića u najvećeg tenisera svih vremena i vlasnika rekorda po broju mastersa (40), grend slemova (24) i nedjelja na vrhu svetske ATP liste (417) gdje se nalazi i dan danas.
