Apsurdi izbornog sistema u SAD: Pobjednik može biti gubitnik

01.11.2020. | 21:50

Odbrojavanje do 59. predsjedničkih izbora je počelo, i mada je ostalo samo nekoliko dana, teško je pretpostaviti ko će pobijediti jer je američki izborni sistem, gledan iz naše perspektive, prilično apsurdan – pobjednik po broju glasova, može biti gubitnik na izborima. Kako zapravo izgleda izborni proces u Sjedinjenim Državama?

Izbori u Americi se održavaju svake četiri godine u redovnom terminu, prvog utorka nakon prvog ponedjeljka u novembru. U Sjedinjenim Američkim Državama izbor predsjednik (u predsjedničkom izbornom sistemu) se bira nakon samo jednog kruga glasanja, putem posrednika-elektora. Predsjednički sistem funkcioniše tako da se pozicija predsjednika države i predsjednika Vlade spajaju u jednu funkciju. Posrednički izbor razlikuje se od direktnog pošto američki građani glasaju za tzv. elektore u svojoj državi, koji zatim daju svoj glas onome ko osvoji prostu većinu glasova. Ovakav izabrani skup se naziva elektorski koledž. Magični broj za osvajanje predsjedničkog mandata je 270 elektora od ukupno 538. Da bismo razumjeli elektorski sistem potrebno da je znamo i da se američki Kongres sastoji iz Gornjeg doma – Senata koji broji sto članova – po dva iz svake savezne države i Predstavničkog doma u kome se nalazi 435 predstavnika.

Odlučuje broj elektorata, a ne broj glasova

Broj elektora se dobija približno proporcionalno ukupnom broju stanovnika u svakoj saveznoj državi i važi do prvog narednog popisa koji se radi svakih deset godina. Tako trenutno Kalifornija ima najveći broj elektora, kao najmnogoljudnija država, čak 55, a sedam najmanjih država imaju po tri elektorska glasa. Zato se i kaže da je približno proporcionalan sistem jer najmanje države prema svojoj populaciji ne zaslužuju toliki broj, ali da bi se dao značaj i tim državama određen je minimum od tri elektora. U istoriji SAD, predsjednik Regan je osvojio najveći broj država i pobijedio u čak 49 od ukupno 50, dok je Džordž Buš mlađi 2000. godine dobio samo 271 elektorski glas nakon sumnjivog prebrojavanja glasova na Floridi.

U toku istorije izbornog procesa četiri puta se dogodilo da kandidat koji osvoji više glasova, zapravo izgubi predsjedničke izbore. Izborni princip je da pobjednik nosi sve elektore u državi; dakle, ukoliko ima 50% glasova plus jedan glas, kandidat dobija sve elektore na svoju stranu i to važi u svim državama, sa izuzetkom Nebraske i Mejna. Ove dvije savezne države su jedine koje koriste sistem prema kojem pobjednik ukupnog glasanja ne mora odnijeti sve elektorske glasove. Nebraska svojih pet elektorskih glasova dijeli tako da pobjednici u tri kongresna distrikta nose po jedan glas, a ukupni pobjednik nosi preostala dva elektorska glasa. Slična je situacija i u Mejnu, sa tom razlikom da ova država ima jedan kongresni distrikt manje, ali i četiri elektorska glasa ukupno.

Tri uslova da se kandiduje za predsjednika

Da bi neko mogao da se kandiduje za američkog predsjednika neophodna su minimum tri uslova: mora biti rođen na američkom tlu, da ima minimum 35 godina života i 14 godina provedenih u zemlji. Ono što je važno za izborni proces u SAD je da postoje “sigurne” i “kolebljive” savezne države. Tradicionalno, republikanske države nazivaju se crvene dok se demokratske države zovu plave; u njima je veoma mala verovatnoća da će doći do bilo kakve promjene na izborima.

S druge strane, tzv. kolebljive države odlučuju američke izbore. Za kolebljive države se ovaj put pretpostavlja da su zemlje koje čine tzv. pojas rđe – zemlje koje su važile za industrijski dio među kojima su Ilinois, Ohajo, Indijana, Mičigen i Viskonsin, a kolebljva država je i Florida, te se upravo u njima vodi najveća bitka među kandidatima. U slučaju aktuelnih izbora, na izbornom listu predsjednik nastupa zajedno sa potpredsjednikom – sa jedne strane to su Donald Tramp i Majk Pens, a sa druge Džo Bajden i Kamela Haris. Nakon izbora, predsjednik bira svoj kabinet – ono što mi nazivamo Vladom u parlamentarnim sistemima; u Americi se ministri zovu državni sekretari i minimum šest mjesta mora biti popunjeno. Neke imenuje direktno predsjednik dok mu je za neke potrebna kvalifikovana većina u Senatu.

Mnogo partija – ali sve drže u rukama samo dvije

Tradicionalno je da predsjednik koji je bio samo u jednom mandatu bude kandidat stranke i za drugi mandat, dok suparnička strana bira svog kandidata u borbi na unutarstranačkim izborima. Stranački sistem SAD spada u dvopartijski sistem u kome postoje republikanci i demokrate, iako formalno u SAD postoji mnogo stranaka od komunističke, ustavne, libertarijanske pa čak i nacističke, nijedna od njih nema snagu na sveukupnom nivou, dok na lokalnom mogu oduzeti glasove od dva tradicionalna rivala. Zanimljivo je da se na izborima može glasati poštom, elektronski pa čak i prije samog dana glasanja na biračkom mjestu – ovo pravo je na sadašnjim izborima već iskoristilo preko 80 miliona ljudi, što je istorijski rekord, a pravo ranog glasanja iskoristio je i predsjednik Donald Tramp. Zanimljivo je i to da postoji pravo dopisivanja kandidata na izbornom listiću, te je teoretski moguće da pobijedi neko ko nije ni kandidat, poput slavnog američkog repera Kejni Vesta koji sprovodi kampanju da što više ljudi dopiše njegovo ime na listićima.

Postoje mnoge kritike elektorskog sistem glasanja: tako je, na primjer, moguće izračunati da pobjednik može biti kandidat koji bi osvojio samo 22% ukupnog broja glasova i zato se mnogi zalažu za reformu sistema glasanja.

Ono što obilježava 56. izbore za predsjednika SAD je to da su predsjednik Tramp sa 74 i protivkandidat Bajden sa 78 godina dva najstarija kandidata za predsjednika u američkoj istoriji. Vjersko pitanje je veoma značajno u Americi – Tramp je evangelista protestant dok je Džo Bajden rimokatolik. Ukoliko Bajden pobijedi, bio bi prvi predsjednik poslije Džona Kenedija koji je rimokatoličke vjere.

Korona smanjila broj predsjedničkih debata

Samim izborima prethode tri tradicionalne predsjedničke debate, dok su ovoga puta bile održane samo dvije zbog toga što je predsjednik Tramp bio zaražen korona virusom. Interesantno je da se predsjedničke debate nekad mogu pretvoriti isključivo u pitanje odnosa sa Rusijom i Kinom, dok se vrlo rijetko spominju problemi građana Amerike i čini se kao da je ostatku svijeta mnogo bitnije ko će biti naredni Američki predsjednik nego li prosječnom Amerikancu.

Na prošlim izborima, prije četiri godine, prema tada relevantnim istraživanjima, Donaldu Trampu su davane šanse manje od pet posto da pobijedi, iako je na kraju odnio relativno ubjedljivu pobjedu što se tiče broja elektora, dok je u apsolutnim brojevima izašlih birača izgubio za oko tri miliona glasova.

Kako prenosi “Sputnik“, ovoga puta, prema istraživanjima, ponovo se aktuelnom predsjedniku Donaldu Trampu ne daju veće šanse od deset odsto da pobijedi, ali će se tek nakon izbora zasigurno znati da li se čeka 20. januar i inauguracija novog 46. predsjednika SAD ili će aktuelni predsjednik dobiti još jedan mandat od četiri godine.