Borelj istakao: Djelima i riječima moramo pokazati da i Ukrajinu i Gazu tretiramo isto

15.11.2023. | 15:48

Džozef Borelj, visoki predstavnik EU za spoljnu politiku i bezbjednost objavio je novi blog koji prenosimo u cjelosti.

EU je na dva velika ispita u Ukrajini i Izraelu-Palestini. Rat bjesni na istočnoj granici Europe već gotovo dvije godine, mnogo duže nego što je Putin mislio, uvjeren da će ruska vojska ući u Kijev i uspostaviti marionetski režim, poput onog u Bjelorusiji, u tek nekoliko sedmica. Zahvaljujući otporu Ukrajine i međunarodnoj podršci, do toga nije došlo.

Evropa je ispunila svoju zadaću: EU je ekonomski i vojno u ogromnoj mjeri podržala Ukrajinu. Obučili smo preko 30.000 ukrajinskih vojnika, a naša vojna podrška sada je dostigla 27 milijarde evra. Uveli smo 11 paketa sankcija i pripremamo dvanaesti, sa novim zabranama uvoza i izvoza, mjerama za pooštravanje gornje granice cijena nafte i borbe protiv izbjegavanja sankcija.

Međutim, moramo biti realni: pobjeda Ukrajine nad Rusijom u ovom trenutku nije izgledna. Putinovom režimu je rat potreban kao instrument njegovog političkog opstanka. Moramo se pripremiti za dugotrajni sukob, u kojem Rusija ne može pobijediti ali čiji kraj može odgađati. Uz očekivane izbore u SAD-u, koji bi, kako se Putin nada, mogli ugroziti podršku Sjedinjenih Država Ukrajini, Putin vjeruje da će demokratije konačno pokleknuti. Moramo dokazati da je u krivu i ostati ujedinjeni u pružanju podrške Ukrajini “koliko god bude trebalo”.

Evropska komisija je prošle sedmice preporučila otvaranje pristupnih pregovora EU s Ukrajinom. Takođe radimo na garancijama sigurnosti za Ukrajinu. Predložio sam uspostavljanje namjenskog višegodišnjeg fonda u okviru Evropskog instrumenta za mir kako bismo osigurali našu vojnu potporu Ukrajini tokom narednih godina. Međutim, mi nismo vojni savez i najveća garancija sigurnosti koje možemo dati Ukrajini je da je učinimo punopravnom članicom evropske porodice.

Drugo veliko pitanje je situacija u Izraelu i Palestini nakon užasnog terorističkog napada Hamasa 7. oktobra, koji smo najoštrije osudili. Mjesec dana kasnije, u Gazi se odvija humanitarna tragedija.

Kao što sam objasnio i prošle sedmice na kongresu Stranke evropskih socijalista, iako su ova dva sukoba vrlo različita po svojim uzrocima i akterima, istovremeno su i međusobno povezani. Mnoge zemlje u takozvanoj južnoj hemisferi zaista nas vide kao nekog ko primjenjuje dvostruke standarde u pogledu međunarodnog prava u Ukrajini i Gazi. Svojim djelima i riječima moramo pokazati da je ova optužba lažna.

Naravno, podržavamo pravo Izraela da se, suočen s užasnim terorističkim napadima koje je pretrpio, brani. Ali kao što je predsjednik Obama rekao u jednom inspirativnom tekstu, bitan je način na koji se Izrael brani. Izrael je dužan poštovati međunarodno humanitarno pravo i nastojati svesti civilne žrtve na minimum. Neprihvatljivo je uskraćivanje vode, hrane, struje i goriva cijelom opkoljenom civilnom stanovništvu.

Prema navodima zdravstvenih vlasti, u Gazi je već preko jedanaest hiljada žrtava, od čega su oko polovice djeca. Vojna strategija koja zanemaruje posljedice po civile neće uspjeti, jer riskira da budući mir između Palestinaca i Izraelaca bude gotovo nemoguć. Pa ipak, mir je jedina istinska dugoročna garancija za sigurnost Izraela.

U narednim danima moramo izbjeći širenje sukoba na region i postići trenutnu deeskalaciju. Moramo postići humanitarne pauze, prekid vatre, primirja… nije važno kako ćemo to nazvati, ono što jeste važno je ograničiti patnju civilnog stanovništva i omogućiti puštanje izraelskih talaca.

Potrebno je osigurati redovan dotok humanitarne pomoći u Gazu svaki dan u potrebnim količinama, uključujući i gorivo. Veliki broj kamiona čeka na granici, a novca ne manjka. Potrebni su i sigurni koridori koji će dovesti ovu pomoć svim ljudima u potrebi, evakuirati sve ranjene i bolesne, kao i strane državljane. Potreban nam je veći kopneni pristup Gazi, a proučavamo i kiparski prijedlog da se otvori pomorski koridor do enklave. Međunarodni Crveni krst takođe mora dobiti pristup taocima koji su u rukama Hamasa, a koje Hamas mora osloboditi.

Trenutna dešavanja u Gazi su posljedica političkog i moralnog neuspjeha međunarodne zajednice. Trideset godina nakon sporazuma iz Osla, međunarodna zajednica nije uradila što je trebala kako bi rješenje s dvije države postalo realnost. Danas je broj izraelskih doseljenika na okupiranim palestinskim teritorijama gotovo tri puta veći nego prije 30 godina, i ova teritorija je podijeljena u arhipelag nepovezanih područja, što otežava implementaciju rješenja s dvije države koje međunarodna zajednica zahtijeva već 76 godina. Moramo podjednako braniti pravo Palestinaca i Izraelaca na slobodu, sigurnost i dignitet.

Nakon što budu konsolidirana humanitarna primirja, što nije slučaj u ovom trenutku, moraćemo preći sa pomoći na političko djelovanje. Momentalna politička tranzicija će morati biti zasnovana na sljedećim principima o kojima smo razgovarali na Savjetu za spoljne poslove. Sumiraću to kroz tri “da” i tri “ne”.

Kao prvo, “ne” bilo kakvom prisilnom raseljavanju Palestinaca izvan Gaze u druge zemlje.

Kao drugo, teritorija Gaze se ne može smanjivati i izraelske odbrambene snage ne bi trebale trajno ponovno okupirati Gazu, niti bi se Hamas trebao vratiti u Gazu.

Kao treće, Gaza ne može biti odvojena od ostatka palestinskog pitanja: rješenje za Gazu mora biti unutar okvira rješenja palestinskog problema u cjelini.

A tri “da” se tiču aktera koji trebaju raditi na rješenju.

Najprije, Palestinska samouprava treba upravljati Gazom, a njenu prirodu, ulogu i legitimitet treba definisati Savjet bezbjednosti UN-a. Ali, ova samouprava će svakako trebati podršku.

To bi bilo drugo “da”, koje se odnosi na snažnije učešće arapskih zemalja. Trenutno, arapske države ne žele razgovarati o “danu poslije”, jer su fokusirani na tragediju koja se odvija danas. Ali nema rješenja bez njihove snažne opredijeljenosti koja nije samo finansijska. Ne radi se samo o fizičkoj rekonstrukciji, nego o davanju političkog doprinosa palestinskoj izgradnji države.

Treće “da” se odnosi na veću angažiranost iz regiona EU-a.

Za nas takođe pitanje nije samo pomoći da se ponovo izgradi Gaza, što smo već nekoliko puta uradili, nego pomoći da se izgradi potpuno suverena palestinska država, koja može vratiti dignitet Palestincima i postići mir sa Izraelom.

To mora biti naš cilj i ono na šta ćemo se obavezati. Inače, rizikujemo da se ostane u spirali nasilja, te bi naša sigurnost mogla biti sve više pod prijetnjom: ovaj konflikt ima potencijal da kreira ozbiljnu nestabilnost u cijelom svijetu. Mi Evropljani, iz vlastitog interesa, ali također iz moralne i političke odgovornosti, moramo se obavezati puno više na postizanje mira između Izraela i Palestine. Značajan dio buduće globalne uloge EU, naročito kada su u pitanju naši odnosi sa zemljama južne hemisfere, zavisiće od naše predanosti rješavanju ovog konflikta.

U narednim danima, ja ću posjetiti Izrael, Palestinu, Bahrein, Saudijsku Arabiju, Katar i Jordan, kako bih o ovim pitanjima i prijedlozima razgovarao sa brojnim vodećim akterima u regionu.

Na kraju, takođe smo razgovarali sa ministrima spoljnih poslova EU-a o situaciji između Jermenije i Azerbejdžana. Trebamo pomoći da se Jermenija zaštiti od bilo kakve unutrašnje ili spoljne destabilizacije. Kao prvi korak, osnažićemo našu civilnu misiju u toj zemlji. Pregovori između Jermenije i Azerbejdžana moraju se nastaviti i potrebno je zaključiti mirovni sporazum. Predani smo nastavku posredovanja koje je inicirao predsjednik Evropskog savjeta Mišel. Takođe smo poslali jasnu poruku Azerbejdžanu da će bilo kakvo kršenje teritorijalnog integriteta Jermenije imati ozbiljne posljedice po naše odnose.

U EU-u, nalazimo se u središtu uragana, svjedočimo konfliktima u mnogim regionima oko nas. Da bismo odbranili naše vrijednosti i interese i zaštitili sigurnost naših građana, trebamo razmišljati i djelovati principijelno i strateški.