Dok Amerikanci uvode sankcije, Rusija završava Sjeverni tok

09.12.2020. | 23:20

Neka oni samo uvode sankcije, mi ćemo da nastavimo posao i završimo Sjeverni tok 2. Tom rečenicom bi se mogla sublimirati reakcija Rusije na uvrštavanje sankcija u američki vojni budžet za 2021. godinu, čime se predviđaju restriktivne mjere protiv ruskih gasovoda i kažnjavanje Turske zbog kupovine raketnih sistema S-400.

Ruski eksperti napominju da ove sankcije ne donose ništa novo, s obzirom da su slične restriktivne mjere uvršćene i 2019. godine u američki zakon o vojnom budžetu za 2020. godinu, a jedina razlika je što su ovog puta napravljeni detaljniji propisi – zabranjena je modernizacija brodova, sertifikacija i razne usluge. U suštini, po mišljenju stručnjaka, to ništa ne mijenja jer ni ovo pooštravanje sankcija neće blokirati izgradnju „Sjevernog toka“ i drugih ruskih gasovoda.

Ipak, neki moskovski analitičari ovo vide i kao „objavu ekonomskog rata“.

„Meni je sve ovo pomalo čudno, pošto očigledno Amerikanci miješaju babe i žabe… Ovim Vašington jasno stavlja do znanja da „Sjeverni tok“ i „Turski tok“ navodno ugrožavaju njihovu vojnu i političku bezbjednost. Sankcije, u svakom slučaju, nameće američko zakonodavstvo i predsjednik, ali će sada takva ovlašćenja imati i Ministarstvo odbrane“, kaže za Sputnjik ruski politikolog Andrej Gubin.

Eksperti objašnjavaju da za razliku od zakona PEESA iz 2017. godine „O zaštiti evropske energetske bezbjednosti“, vojni budžet je dokument „direktne akcije“ i nisu mu potrebni podzakonski akti da bi sankcije funkcionisale. To jest, usvajanjem vojnog budžeta, sankcije automatski stupaju na snagu.

Američke unutarpolitičke igre

Komentarišući činjenicu da je Predstavnički dom američkog Kongresa već odobrio vojni budžet za 2021. u iznosu od 740 milijardi dolara i u njega uvrstio sankcije, analitičari kažu da su time američki zakonodavci željeli da umanje uticaj aktuelnog američkog predsjednika Donalda Trampa, koji je prijetio da će staviti veto na nacrt vojnog budžeta koji, između ostalog, predviđa pooštravanje sankcija gasovodima „Sjeverni tok 2“ i „Turski tok“, nastavak isporuka oružja Ukrajini, nastavak zabrane saradnje američkih i ruskih vojnika, sankcije protiv Turske zbog nabavke ruskog raketnog sistema S-400 i druge mjere koje su usmjerene protiv Moskve.

S druge strane, Gubin smatra da je sve to dio „unutarameričke igre“, s obzirom da su za vrijeme Trampove administracije tzv. lobističke, interesne grupe i njihove politike postale posebno uočljive.

„Trampove izjave ove vrste takođe odražavaju stav određenog dijela interesnih strana. Mislim da Amerikanci trenutno imaju neke važnije stvari da završe – trebalo bi da završe sa brojanjem glasova i vjerovatno ćemo 14. decembra konačno shvatiti šta se, na kraju, dogodilo u SAD-u i ko je konačno pobijedio na predsjedničkim izborima, kome čestitati i slično“, kaže Gubin, prensoi “Sputnik“.

Stručnjaci napominju da SAD na sve načine pokušavaju da zadrže lidersku poziciju u međunarodnoj areni, a da bi svoje „partnere“ držali „na kratkom povocu“ i pokazivali svoje mišiće na raznim tačkama svijeta za to je potrebno povećavati budžet i pronalaziti razna opravdanja za to.

Američki vojni budžet danas je za skoro pet puta veći od kineskog i za oko 14 puta veći od ruskog.

„Činjenica je i da je američki vojni budžet tradicionalno astronomski – ako je ranije premašivao vojni budžet svih ostalih zemalja svijeta, sada premašuje dvanaest ili trinaest sledećih. To govori o tome da se čitav svijet pridružio, ako ne trci u naoružanju, onda gomilanju oružja“, rekao je Gubin.

Turska odolijeva pritiscima

Osvrćući se na moguće sankcije protiv „Turskog toka“ i Turske koja je nabavila ruski sistem S-400, Gubin je siguran da Ankara neće popustiti pod pritiskom Vašingtona, ali da se ni po ovom pitanju neće mnogo toga promijeniti. Iako će sankcije pogoršati ionako teške američko-turske odnose, one neće pogoditi tursku ekonomiju, a Turska će ostati američki vojni saveznik i članica NATO-a.

Članstvo Turske u NATO-u odgovara i Ankari i Vašingtonu. Turska je sa stanovišta SAD važno uporište Alijanse u regionu. Istovremeno, analitičari su uvjereni da će turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan ostati pri svojoj odluci o nabavci S-400 i da će nastaviti da igra svoju igru, u nastojanju da postane regionalni lider i da od Turske napravi regionalnu velesilu.

„Mislim da turske vlasti imaju o čemu da razmišljaju s obzirom na geografski, pa čak i geopolitički položaj. Pritisak na Ankaru bez sumnje će se nastaviti, iako je pitanje o nabavci ruskih raketnih sistema, čini mi se, već riješeno. NATO blok neće pretrpjeti veliku štetu od jačanja protivvazdušne u Turskoj. Ako govorimo o sankcijama u vezi sa „Turskim tokom“, cio ovaj pokušaj da se ekonomska pitanja vežu za vojsku izgledaju vrlo čudno i, po mom mišljenju, potpuno nesrazmerno. Po toj logici, sankcije bi mogle da pogode ne samo Tursku, nego i Bugarsku, Italiju i druge zemlja kroz koje prolazi „Turski tok““, smatra Gubin.