I žene vole bagere: Radnice u Njemačkoj spasavaju građevinarstvo

31.10.2021. | 21:11

Građevinarstvo ima veliki problem sa nedostatkom stručne radne snage. Razlog je i to što u građevinarstvu radi manje žena nego u drugim branšama. Da bi se to promijenilo, trebalo bi ukloniti neke prepreke.

Agnes Borhers je možda najpoznatija građevinska radnica u Njemačkoj, koja slike iz svoje radne svakodnevice u građevinskoj firmi “Hagedorn” objavljuje na Fejsbuku, Instagramu i TikToku. “Pipi et vork” (Püppi at work) je poznata influenserka. Mlada crvenokosa žena sa tetovažom na ruci (naslovna fotografija) voli velike mašine, naročito utovarivače na točkovima proizvođača “Katerpilar”. Nakon školovanja za baštovanku, posao je našla u sasvim drugom zanimanju – već kao dijete je, kaže, htjela da radi nešto sa bagerima.

Fascinirana je snagom i veličinom građevinskih mašina. „Nevjerovatno je koje količine materijala sa njima mogu da se pomjeraju! A istovremeno je tehnika u kabini toliko osjetljiva da možeš da radiš veoma precizno, tačno u centimetar.” Osim toga taj posao nudi potvrdu koja dugo traje: „I godinama nakon završetka projekta uživam kad prođem pored nekog bivšeg gradilišta i mogu da kažem: ja sam na tome radila!”, kaže Agnes Borhers. Ona je glavno lice kampanje „Žena na građevini“ (Frau am Bau).

Zabrana rada na gradilištu

Kampanju je pokrenula njena šefica Barbara Hagedorn, koja sa mužem vodi istoimeno porodično građevinsko preduzeće i smatra da je nedostatak stručne radne snage najveće gradilište u njenoj struci. Već više od decenije građevinarstvo doživljava pravi procvat i u međuvremenu ima više posla nego što može da se postigne.

A za nekoliko godina će četvrtina građevinskih radnika otići u penziju. Istovremeno ni jedna druga privredna grana ne zapošljava tako malo žena kao građevinarstvo: samo 13 odsto. Većina ih radi na planiranju i u upravi. Takve kao Agnes Borhers, koje zaista rade na gradilištu, je još mnogo manje. Prema navodima Glavnog saveza njemačke građevinske industrije (HDB) među zidarima, majstorima za betoniranje, stolarima i vozačima građevinskih mašina je manje od tri odsto žena, piše Deutsche Welle.

Sve do devedesetih godina je „slabijem polu” u zapadnoj Njemačkoj bilo zabranjeno da radi na gradilištima. Taj posao je smatran teškim i prljavim. U DDR-u je, međutim, bilo žena koje su upravljale građevinskim dizalicama i koje su vozile bagere. Kao i građevinskih inženjerki i arhitektkinja. Njih je sve više i u ujedinjenoj Njemačkoj. Mnoge od tih visoko-kvalifikovanih žena odlaze u javne službe: smatra se da je rad u njima prikladniji za spajanje posla i porodice nego u privatnim preduzećima koja češće mijenjaju gradilišta.

Više ženskih uzora

Građevinski poslovi više ne važe za prljave i teške: nova tehnika i metode rada zahtijevaju više pameti, a manje snagu mišića, naglašava Barbara Hagedorn. Cilj njenog preduzeća je da više žena školuje za poslove van uprave. U kampanji su predstavljene žene – od šefice, preko voditeljke projekta, do mašinistkinje – na plakatima, na internet stranici i na društvenim mrežama. Zainteresovane djevojke na simulatoru mogu da isprobaju kako izgleda rad na bageru. „Hagedorn“ je jedna od pet najjačih kompanija za rušenje na svijetu, a od leta ima četiri nove praktikantkinje za građevinske radove, kao i jednu mladu inženjerku i jednu vozačicu kamiona.

Učesnice i učesnici jednog ispitivanja koje je „Hagedorn“ sproveo početkom 2021. godine žele više ženskih uzora i jače obrazovne podsticaje. Seksizam i predrasude njih 75 odsto smatra problemom u toj branši. To mišljenje dijeli čak 80 odsto muških učesnika istraživanja. Pripadnici oba pola takođe se slažu da je ženama sa istom kvalifikacijom teže da napreduju.

Velika razlika u platama

Žene u građevinarstvu u prosjeku zarađuju četvrtinu manje, i onda kada obavljaju isti posao, utvrdio je HDB početkom godine. Istina, i one profitiraju od stalnog rasta potražnje za građevinarima i zarađuju znatno više nego prije deset godina. Ali, razlika u odnosu na muške kolege se jedva smanjila. Tu je mnogo posla za mrežu od 15 građevinskih preduzeća koja su se pridružila „Hagedornu“ u nastojanju da dobiju više žena za naučnice i da promijene strukture.

Bjanka Veber-Leverenc je 1997. bila prva zidarka u pokrajini Baden-Virtemberg. Ona je kao maturantkinja za vrijeme prakse shvatila: „Građevinarstvo je posao za mene!” Htjela je da gleda kako zgrade rastu i da osjeti miris betona. To što u preduzeću nije bilo ni jedne druge žene i nije bilo toaleta za žene nije je obeshrabrilo. Odnos sa kolegama na gradilištu bio je u redu. „Muškarci imaju poštovanja prema ženama koje mogu da izdrže napolju na vjetru i lošem vremenu i prema ženama koje imaju plan.”

U međuvremenu ona je građevinska inženjerka, samostalna građevinska savjetnica, mentorka za učenice i studentkinje u tzv. MINT-zanimanjima (matematika, informatika, prirodne nauke, tehnika) i samostalna naučnica. Tema koja je trenutno naročito zanima je etičko oblikovanje digitalne transformacije u građevinarstvu. Prošle godine je osnovala inicijativu koja se time bavi.

Algoritmi i vještačka inteligencija

Vještačka inteligencija, istina, sporije osvaja građevinarstvo nego druga proizvodna područja, ali ima velik potencijal za nova zanimanja i poslovne modele. Ona pomaže da se ljudi rasterete, vrednuje slike i podatke mašina, nadzire tehniku u zgradama, registruje ljude i mašine, automatizuje i dokumentuje radne procese, te izbjegava ljudske greške, naglašava naučnica. Ali, kakvu će odluku donijeti algoritmi, to se ne zna.

Ako nedostaju žene na stručnim i vodećim pozicijama postoji opasnost da mašine budu razvijene jednostrano i da u njihovom treniranju ostanu rupe, kaže Veber-Leverenc. To vodi ka pogrešnim odlukama koje se donose uz pomoć vještačke inteligencije. Ona ipak pozitivno gleda na potrebe građevinarstva za vještačkom inteligencijom. To vidi kao šansu da se „ljudima stvari objasne, da se stvari zajednički oblikuju i da se ljudi uključe u procese”. Žene bi kod svih procesa donošenja odluka trebalo da budu snažno zastupljene kako bi se njihove potrebe kao korisnica javnih i privatnih zgrada više uzimalo u obzir i kako bi nastale inovacije.

Preduzeća sve češće koriste vještačku inteligenciju i kod traženja zaposlenh. U kompjutere se unosi mnoštvo podataka iz prošlosti, uz pomoć kojih oni mogu da izdvoje prikladne kandidate. Ali, u prošlosti su rijetko žene radile na gradilištima. Jednostrana vještačka inteligencija bi mogla da se pobrine za to da tako ostane i u budućnosti.