Ispovijest oficira koji je radio u Putinovoj tajnoj bazi, pa dezertirao: “Bili smo spremni za nuklearni napad”

26.11.2024. | 10:56

Prvog dana ruske invazije na Ukrajinu 24. februara 2022. godine, Anton kaže da je nuklearno oružje u bazi u kojoj je on služio vojsku bilo u punoj borbenoj gotovosti.

“Prije toga, imali smo samo vježbe. Ali kada je rat počeo, prvog dana, oružje je bilo u potpunosti spremno za upotrebu. Bili smo spremni da pokrenemo snage na moru, vazduhu i kopnu i izvršimo nuklearni udar”, kaže bivši oficir ruskih nuklearnih snaga.

Novinar BBC se sastao sa Antonom na tajnoj lokaciji van Rusije.

Lokacija nije otkrivena zbog bezbjednosti, ime je promijenjeno i njegova fotografija nije objavljena.

Anton je bio oficir u strogo povjerljivoj nuklearnoj bazi u Rusiji. Pokazao nam je dokumenta koja potvrđuju njegovu jedinicu, čin i bazu.

BBC nije mogao nezavisno da potvrdi sve događaje koje je opisao, iako se oni poklapaju sa izjavama ruskih zvaničnika i vojnika iz tog perioda.

Tri dana nakon što su trupe prešle ukrajinsku granicu, Vladimir Putin je objavio da su ruske snage za nuklearno odvraćanje stavljene u “poseban režim borbene gotovosti”.

Anton tvrdi da je borbena pripravnost uvedena već prvog dana rata i da je njegova jedinica bila “zatvorena u bazi”.

“Sve što smo imali bila je ruska državna televizija. Nisam baš razumio šta sve to znači. Automatski sam obavljao svoje dužnosti. Nismo učestvovali u borbama, samo smo čuvali nuklearno oružje”, kaže bivši oficir.

Stanje pripravnosti, dodaje, ukinuto je nakon dvije do tri sedmice.

Antonovo svjedočenje pruža uvid u strogo povjerljiv unutrašnji rad ruskih nuklearnih snaga. Izuzetno je rijetko da pripadnici ove službe razgovaraju sa novinarima.

“Tamo postoji vrlo stroga selekcija. Svi su profesionalni vojnici, nema regruta”, objašnjava.

“Stalne su provjere i testovi na detektoru laži za sve. Plate su mnogo veće, a vojnici nisu slani u rat. Njihova uloga je da ili odbiju, ili sprovedu nuklearni udar”, kazao je on.

Bivši oficir kaže da je život njega i njegovih ljudi u jedinici bio strogo kontrolisan.

“Moja odgovornost je bila da se postaramo da vojnici pod mojom komandom ne unesu telefone u nuklearnu bazu. To je zatvoreno društvo, tamo nema stranaca. Ako želite da vam roditelji dođu u posjetu, morate podnijeti zahtjev FSB tri mjeseca unaprijed”, objašnjava on.

Anton je bio dio bezbiednosne jedinice baze, snaga za brzo reagovanje koje su čuvale nuklearno oružje.

“Stalno smo imali vježbe. Naše vrijeme reakcije bilo je dvije minute”, kaže s dozom ponosa.

Rusija ima oko 4.380 operativnih nuklearnih bojevih glava, prema podacima Federacije američkih naučnika, ali samo 1.700 je “raspoređeno” ili spremno za upotrebu. Sve članice NATO zajedno posjeduju sličan broj.

Postoji zabrinutost da bi Putin mogao da upotrebi “nestrateško” nuklearno oružje, često nazvano taktičko. Ovo su manji projektili koji obično ne izazivaju široko radioaktivno zračenje, ali njihova upotreba bi svakako dovela do opasne eskalacije rata.

Kremlj čini sve što može da testira živce Zapada

Prošle nedelje Putin je ratifikovao izmjene nuklearne doktrine, zvaničnih pravila, koja određuju kada i kako Rusija može lansirati nuklearno oružje.

Doktrina sada navodi da Rusija može lansirati nuklearno oružje ako dođe pod “masovni napad” konvencionalnim raketama od strane nenuklearne države, ali “uz učešće ili podršku nuklearne države”.

Ruski zvaničnici kažu da ažurirana doktrina “efektivno eliminiše” mogućnost njihovog poraza na bojnom polju. Ali da li je ruski nuklearni arsenal u potpunosti funkcionalan?

Neki zapadni eksperti sugerišu da većina ovog oružja potiče iz sovjetske ere i možda ne funkcioniše.

Bivši oficir nuklearnih snaga odbacio je takva mišljenja kao “veoma pojednostavljen pogled takozvanih eksperata”.

“Moguće je da na nekim mjestima postoje zastarjele vrste oružja, ali zemlja ima ogroman nuklearni arsenal, ogroman broj bojevih glava, uključujući stalne borbene patrole na kopnu, moru i u vazduhu”, prenosi Telegraf.

Rusko nuklearno oružje bilo je u potpunosti operativno i spremno za borbu, tvrdi Anton.

“Održavanje nuklearnog oružja obavlja se neprekidno, nikada se ne zaustavlja, čak ni na minut”.

Nakon što je rat počeo, Anton je rekao da je dobio ono što opisuje kao “kriminalnu naredbu”, da drži predavanja svojim vojnicima koristeći vrlo specifične pisane smjernice.

“Pisalo je da su ukrajinski civili borci i da ih treba uništiti! To je za mene crvena linija, ratni zločin. Rekao sam da neću širiti tu propagandu”.

Stariji oficiri kaznili su Antona premiještajem u redovnu jurišnu brigadu u drugom dijelu zemlje. Rečeno mu je da će biti poslan u rat.

Prije nego što je mogao biti poslan na front, Anton je potpisao izjavu da odbija da učestvuje u ratu, nakon čega je protiv njega pokrenut krivični postupak. Pokazao je dokumenta koja potvrđuju njegov premještaj i detalje o krivičnom postupku.

Odlučio je da pobjegne iz zemlje uz pomoć volonterske organizacije za dezertere.

“Da sam pobjegao iz baze nuklearnih snaga, lokalna FSB služba bi reagovala odlučno i vjerovatno ne bih mogao da napustim zemlju”,“ rekao je.

Ali vjeruje da je, zato što je bio premješten u običnu jurišnu brigadu, sistem najvišeg nivoa bezbjednosne provjere zakazao.

Anton kaže da želi da svijet zna da su mnogi ruski vojnici protiv rata.

Volonterska organizacija koja pomaže dezerterima, “Idite Lesom”, saopštila je za BBC da broj dezertera koji traže pomoć raste na 350 mjesečno.

Ipak, rizici za one koji bježe rastu. Najmanje jedan dezerter je ubijen nakon bjekstva, a bilo je nekoliko slučajeva u kojima su muškarci prisilno vraćeni u Rusiju i izvedeni pred sud.

Iako je napustio Rusiju, kaže da ga bezbjednosne službe i dalje traže.

“Preduzimam mjere opreza ovde, radim neformalno i ne pojavljujem se ni u kakvim zvaničnim sistemima”.

Kaže da je prestao da kontaktira sa prijateljima u nuklearnoj bazi kako ih ne bi doveo u opasnost.

“Moraju da prolaze testove na detektoru laži, a svaki kontakt sa mnom mogao bi da dovede do krivičnog postupka”, kaže on.

Ipak, svjestan je rizika kojem se izlaže pomažući drugim vojnicima da pobjegnu.

“Razumijem da što više to radim, veća je šansa da pokušaju da me ubiju”, zaključio je Anton.