Nedostatak spasilaca na nacionalnom nivou: Bazeni širom zemlje se zatvaraju
11.07.2022. | 10:54Početkom ljeta uobičajena plata spasioca bila je 16 dolara (15,7 eura) po satu, dok sada bazeni nude 20 dolara (19,3 eura) po satu.
Nedostatak spasilaca na nacionalnom nivou, izazvan pandemijom kovida-19, doveo je do toga da bazeni širom Sjedinjenih Američkih Država ograniče radno vrijeme, redukuju programe, a neki su potpuno zatvorili vrata.
Veliki gradovi širom Amerike su se našli u neprilici, a iz Američkog udruženja spasilaca kažu da će ovim problemom biti pogođena trećina bazena u zemlji.
Njujork je otkazao javne plivačke programe, a Hjuston i Čikago nisu ni otvorili neke od javnih bazena kako je planirano.
„Nedostatak ljudi je realan problem”, rekao je Moti Elijahu, trener spasilaca, za BBC.
On je procijenio da je obučio 1.300 spasilaca u protekla četiri mjeseca i primijetio da je potražnja za ovim radnicima veća nego ikada ranije.
Elijahu je rekao da su na Long Ajlendu, u Njujorku, bazeni očajni za spasiocima i da se utrkuju za njihove usluge.
Početkom ljeta uobičajena plata spasioca bila je 16 dolara (15,7 evra) po satu, dok sada bazeni nude 20 dolara (19,3 evra) po satu.
„To nije samo u Njujorku, dešava se bukvalno širom zemlje”, dodao je on.
„Kriza je”, rekao je Bernard J. Fišer, direktor za bezbjednost i zdravlje u Američkom udruženju spasilaca.
Njegova organizacija računa da će polovina svih bazena imati isti problem do septembra i da povećanje plata neće riješiti problem.
„Razlog je jednostavno u tome što ne obučavamo dovoljan broj spasilaca koji nam je potreban da bismo obnovili one brojke koje smo imali prije pandemije”, rekao je Fišer.
Prije pandemije kovida, bilo je oko milion sertifikovanih spasilaca dostupnih za rad svakog ljeta, dodaje Fišer.
Međutim, pandemija je to poremetila, pošto je manje ljudi išlo na kupanje ili se obučavalo za spasioce.
Ova profesija zahtijeva obnavljanje sertifikata na svake dvije godine.
Dakle, ne samo da je ovo zanimanje privuklo manje novih interesenata tokom pandemije, već su i mnogim radnicima istekli sertifikati
Problem predstavljaju i vize.
Mnogi spasioci su studenti iz inostranstva, rekla je Lindzi Mondik, stručnjakinja za bezbjednost na vodi iz organizacije YMCA, koja u okviru svog sistema posjeduje hostele i bavi se omladinskim sportom.
Kada su SAD uvele ograničenja oko studentskih viza u junu 2020, ograničile su i broj spasilaca.
Kako mjere povodom pandemije popuštaju, tako se i vize vraćaju, ali manjak ovih radnika i dalje ostaje.
„Već nekoliko godina smo zabrinuti zbog potencijalnog nedostatka spasilaca”, rekla je Mondik
„Ali rekla bih da su kovid-19 i trenutno skromno tržište rada zaista pogoršali stvari.”
Uz veliku potražnju i ograničenu ponudu, Mondik kaže da YMCA nudi bonuse, povećava plate i pozicije sa punim, umjesto sa skraćenim radnim vremenom.
U Finiksu, država Arizona, nudi se i stimulativni bonus od 2.500 dolara (2.450 evra) za sljedećih 500 spasilaca koji budu angažovani, kaže Fišer.
Kajla Stikelman (19) spasiteljka u stambenom naselju u Njujorku, trenutno zarađuje 16,25 dolara (16 evra) po satu, ali je rekla da razmatra veliki broj drugih, bolje plaćenih ponuda.
I ohrabruje prijatelje da se prijave za posao, ali većina nije zainteresovana.
„To je zbog sertifikata, skup je”, objasnila je Stikelman.
YMCA sada pokriva troškove obuke u nadi da će privući još kandidata.
Fišer misli da će i drugi poslodavci morati da učine isto, u suprotnom, broj spasilaca će ostati znatno ispod potražnje, čak iako im se plate povećaju.
„Trenutno Titanik tone i ostao je samo jedan čamac za spasavanje. Nije važno koliko novca bacite na osobu koja odlučuje ko ce ući u camac”, rekao je Fišer.
Ako više ljudi ne dobije sertifikat, nedostatak će potrajati i roditelji, kao što je Đovani Ojola, imaće problema da odvedu djecu na lokalni bazen.
Kada su se Ojola i njegova osmogodišnja ćerka pojavili na lokalnom bazenu u Bronksu, u Njujorku, naišli su na dug red i otkrili da je predvideni broj mjesta vec popunjen.
„Ne želim da joj slomim srce. Raduje se ovome”, pomislio je Ojola.
Odvezli su se preko grada do drugog bazena, da bi tamo otkrili da je zatvoren.
On smatra da je ovaj nedostatak spasilaca „nekako slučajan”, iako je dodao da ga „poslije pandemije više ništa ne iznenađuje”.
Bez adekvatnog pristupa bazenima, Fišer brine da će ljudi hrliti na kupališta na kojima nema spasilaca, što značajno povećava rizik od utapanja.
„Ako ne počnemo da rješavamo takvu krizu ove godine, sljedeće će biti još gore, što jednostavno ne mogu da zamislim”, rekao je on.
