Poplave, zemljotresi, rat, a zatim stižu i zaraze…

12.09.2023. | 22:03

Nevolje rijetko dolaze same. Plodno tlo za zarazne bolesti obično nastaje posle razornih zemljotresa, poput nedavnog u Maroku ili jakih poplava kao na Balkanu ili sada u Libiji, navodi Dojče vele (DW).

I nisu u pitanju samo prirodne katastrofe, već i ratovi i izbjeglištvo – i oni mogu voditi epidemijama.

Nakon poplava u Pakistanu prošle godine raširile su se bolesti „starog doba“, tifus i kolera. Žarišta kolere zabilježena su u ratnim područjima Libana, Sirije i Ukrajine, navodi DW.

Zašto se bolesti javljaju?

Neredovno snabdijevanje čistom vodom često vodi koleri i tifusu. Hepatitisu pogoduju loši higijenski uslovi.

Korona, grip i drugi respiratorni virusi pojačano se šire zbog evakuacije ljudi, koji su potom često u kolektivnim smještajima. Mnogi su improvizovani – sportske hale, šatori, kontejneri…

Malariju i Denga groznicu – poznatu kao „kostolomna groznica“ – prenose komarci, a njihovom množenju pogoduju poplave.

Prognoze skoro nemoguće

Ljekari kažu da je teško prognozirati kada će prirodnu ili ratnu katastrofu slediti zarazne bolesti. „Veoma zavisi od uslova“, kaže Parnijan Parvanta, ljekarka koja je zamjenica šefa „Lekara bez granica“ u Njemačkoj.

„Recimo na sjeveroistoku Sirije su medicinska njega i higijenski uslovi bili loši i prije zemljotresa. Utoliko teže su ljudi bili pogođeni potresom“, kaže Parvanta o smrtonosnom zemljotresu koji je početkom godine pogodio Tursku i Siriju.

Pitanje je, kažu stručnjaci, koliko uopšte infrastrukture opstane u regionu. I prije svega, koliko brzo stigne pomoć.

Voda je ključna

Kako kaže Parvanta, najvažnije je pribaviti čistu pijaću vodu. „To je ključno“, navodi ona.

Stručnjaci još nabrajaju pristup sanitarnim čvorovima, sigurno sprovođenje otpadnih voda, snabdijevanje sapunom, sredstvima za dezinfekciju, lijekovima. Bitno je i uspostavljanje mobilnih klinika na licu mjesta.

Nisu samo zarazne bolesti

Krize ne vode samo epidemijama, već i pogoršanju stanja pacijenata s uobičajenim bolestima, poput dijabetesa ili plućnih oboljenja. Njima je često otežan pristup medicinskoj nezi, navodi DW.

U ratnom ili kriznom stanju uglavnom se prekidaju masovni programi vakcinacije, recimo protiv malih boginja ili dječije paralize. „Na mestima gdje je mnogo izbjeglica postoji povećan rizik od širenja malih boginja“, upozorava Parvanta.

Kako dodaju stručnjaci, brza pomoć na licu mjesta je važna, ali je jednako važno da se što prije obnovi kritična infrastruktura poput bolnica i ljekarskih ordinacija.