Priča Ukrajinca koji ne želi da se bori: Bojno polje nije za svakoga

22.08.2023. | 21:09

Ukrajina se muči da zadovolji potražnju za vojnicima. Dobrovoljci nisu dovoljni.

Zemlja mora da nadoknadi desetine hiljada poginulih i povrijeđenih. Mnogi su samo iscrpljeni nakon 18 mjeseci borbe. Neki muškarci ipak ne žele da se bore. Hiljade ljudi su napustile zemlju, ponekad nakon podmićivanja vlasti, a drugi pronalaze način da izbjegnu kancelarije za regrutaciju, koje optužuju za sve grublju taktiku.

“Sistem je jako zastario”, kaže Jehor. Gledao je kako njegov otac pati od psihičkih problema nakon što je služio sovjetsku vojsku u Avganistanu. Zato ne želi da se bori. Tražio je da se ne koristi njegovo pravo ime kako bi se zaštitio njegov identitet.

Prije rata, muškarcima koji nisu željeli da služe vojsku bila bi ponuđena alternativa poput rada u poljoprivredi ili socijalnih službi. Taj izbor je nestao s početkom vanrednog stanja prošle godine, ali Jehor misli da bi i dalje trebalo da bude dostupan.

“Svaka je situacija individualna. Činjenica da u ustavu piše da se svi muškarci moraju boriti, po mom mišljenju, nije u skladu s današnjim vrijednostima”, rekao je Jehor.

Nedavno je poslat u regrutni centar nakon što ga je zaustavila policija u Kijevu, koja ga je optužila da je izbjegao regrutaciju. Na kraju su ga pustili kući, jer je rekao da ima problema s leđima, ali boji se da se sljedeći put neće izvući.

Postoje izuzeci, koji uključuju loše zdravstveno stanje, status samohranog roditelja i brigu za nekoga ranjivog. Ali oni koji su osuđeni za izbjegavanje vojnog roka suočavaju se s novčanom kaznom ili čak do tri godine zatvora.

“Svima treba dozvoliti da doprinesu ovom ratu u skladu sa svojom situacijom. Žao mi je ljudi koji su na prvim linijama, ali želim pacifističku alternativu”, objašnjava Jehor.

Način na koji Kijev regrutuje muškarce izložen je kritikama za korupciju. Predsjednik Volodimir Zelenski smijenio je sve šefove regionalnih kancelarija za regrutaciju u Ukrajini nakon raširenih optužbi protiv službenika, uključujući primanje mita i zastrašivanje. Jedan vojni načelnik u Odesi čak je nedavno optužen za kupovinu automobila i imovine na španskoj rivijeri u vrijednosti od milion dolara. Policajac navodno negira bilo kakva saznanja o tome. Odbrambeni funkcioneri kažu da su navodni prestupi “sramotni i neprihvatljivi”.

Mobilizacija je razlog zbog kojeg većina muškaraca ispod 60 godina ne može da napusti Ukrajinu. Hiljade ljudi pokušavaju da se iskradu iz zemlje, uglavnom preko Karpata u Rumuniju.

Onima koji ostanu, online grupni razgovori pomažu da izbjegnu regrutaciju. Na Telegramu se pojavljuju dojave o tome gdje patroliraju službenici za regrutovanje. Postoje chatovi za različite regije i gradove širom zemlje, ponekad sa više od 100.000 članova.

Oficiri su u tim grupama poznati kao masline, zbog boje svojih uniformi. Ljudima na koje naiđu obično uruče obavještenje da se prijave u regrutni centar, ali postoje izvještaji da su neki odvedeni na licu mjesta, bez šanse da se vrate kući.

Ukrajinsko ministarstvo odbrane poziva ljude da ažuriraju svoje podatke u nacionalnoj bazi podataka i kaže da će, ako budu pozvani, biti poslati na odgovarajuće mjesto. Ali postoje tvrdnje da policajci koriste zastrašujuće taktike. Postoje i izvještaji o vojnicima koji su se našli na prvoj liniji fronta nakon samo mjesec dana obuke.

Čini se da vlasti žele da vrate povjerenje.

“U redu je bojati se”, slogan je najnovije informativne kampanje. To je pokušaj da se povuku paralele između strahova iz djetinjstva i briga današnjice.

U napuštenom ljetnom kampu u Kijevu civili se obučavaju pružanju otpora ruskim vojnicima, u slučaju potrebe. Patroliraju stazama prije nego što instruktor vikne: “Druga grupa! Granata!” Muškarci i žene brzo se bacaju na tlo.

Njihove puške nisu prave, ali postoji nada da će se neki polaznici prijaviti za pravu stvar. Anton, 22-godišnji student, već je odlučio: “Kad je počeo rat, nisam bio spreman za mobilizaciju. Sada se moram pripremiti za rat u budućnosti.”

Anton ne misli da je dobro što ljudi izbjegavaju regrutaciju, ali razumije zašto neko ne želi da se bori. Na pitanje strahuje li od odlaska na front, odgovara: “Naravno. Svi su uplašeni. Ali ako se situacija još više pogorša, nema šanse da sjedim ovdje u Kijevu.”

Ukrajina je prkosila svim očekivanjima u ratu.

Ali Ukrajina mora i sama izvršiti rekalibracije. Ne samo vlastitom protivofanzivom, koja donosi napredak sporije nego što su se mnogi nadali, već i načinom na koji motiviše građane da se bore. Postoji neosporna potreba, ali i neugodna istina da bojno polje nije za svakoga.