Simbol izbjegličke krize! Prošlo je pet godina od smrti dječaka zbog kojeg je plakao svijet

02.09.2020. | 15:57

Prije pet godina svijet je obišla fotografija mrtvog dječaka Alana Kurdija na plaži.

Ona je šokirala i stvorila pritisak na političare. Za njegovu tetku ta fotografija ni danas nije izgubila na snazi simbolike, piše DW. Kad Tima Kurdi telefonom iz Turske čuje poziv na molitvu, na oči joj naviru suze.

“Svaki put se naježim. Zamišljam da sam ponovo u Damasku, u Siriji, i da ga slušam sa svojom porodicom. Postanem tako emocionalna”, kazala je.

Tima Kurdi od uzbuđenja ne može više govoriti. Svaka i najmanja pojedinost u njoj izaziva sjećanja – na bijeg njezine porodice od građanskog rata, na njezinog brata Abdulaha i na njezine nećake, 2-godišnjeg Alana i 4-godišnjeg Galiba, koji su se 2. septembra 2015. skupa sa svojom majkom Rehanom utopili u Egejskom moru.

Jedna fotografkinja turske novinske agencije DHA snimila je fotografiju mrtvog Alana Kurdija – i ona je obišla svijet. Dječakovo tijelo je more izbacilo na plažu u blizini turskoga mjesta Bodruma, on je ležao na trbuhu, kao da spava. Na njemu je crvena majica, plave hlačice do koljena, cipele. Ta slika je postala simbol izbjegličke krize i patnji stotina hiljada ljudi koji su preko Turske čamcima pokušavali doći do nekog od grčkih otoka.

Samo dva dana nakon te tragedije, njemačka kancelarka Angela Merkel je odlučila s tadašnjim austrijskim kancelarom Wernerom Faymannom hiljade izbjeglica pustiti da dođu u Njemačku.

“Ta fotografija je bila alarm, ona je ljude potakla da djeluju, uključujući i političare”, kaže Tima Kurdi. Ona danas živi u kanadskom Vankuveru, razgovor s Turskom obavlja se videovezom.

Slika Alana Kurdija ni nakon pet godina nije izgubila na snazi. Ali promijenilo se raspoloženje prema izbjeglicama i migrantima – u Njemačkoj, Evropi, a i u Turskoj. Izbjeglički kampovi u Grčkoj su prepunjeni, situacija je očajna. Evropa se ne može dogovoriti oko raspodjele migranata. Turska se bori s privrednom krizom koja najprije pogađa one socijalno najslabije, među ostalima izbjeglice i migrante. U Siriji ni devet godina nakon početka građanskog rata nema rješenja. Pandemija koronavirusa dodatno otežava situaciju.

“Ljudi otvrdnu na tragediju jer se svakog dana događa tragedija”, kaže Tima Kurdi čvrstim glasom i čvrstog pogleda. Tima Kurdi je 1992. odselila u Kanadu. Kao i njezina braća Mohamed i Abdulah (Alanov otac) radila je kao frizerka. Smrt njezinih nećaka i šogorice promijenila je Timu Kurdi. Ona se počela boriti za prava izbjeglica i nastoji širiti svijest o njihovim problemima, dati im glas. Sa svojim bratom Abdulahom osnovala je udruženje za djecu-izbjeglice, nastupa na međunarodnim skupovima, napisala je knjigu o svojoj porodici, koja je jedna od brojnih takvih sudbina, kako ona kaže. O politici nerado govori, ne podržava ni jednu stranu u ratu.

Otac se ponovo oženio

Prije početka građanskog rata Kurdijevi su bili sasvim obična porodica srednjeg sloja u Damasku, kako kaže Tima Kurdi. Ona ima petero braće i sestara. Borbe su prisilile porodicu na bijeg.

Najprije u kurdski grad Kobane uz granicu, a onda kad se gradu približila teroristička milicija Islamske države pobjegli su dalje u Tursku. Tu su se Abdulah i Mohamed snalazili radeći povremene poslove. Tima Kurdi je htjela da njezina braća s porodicama dođu u Vankuver, ali to nije uspjelo zbog kanadske birokratije.

Abdulah Kurdi je sa suprugom i dvoje djece više puta bezuspješno pokušavao doći do nekog grčkog ostrva. Kod zadnjeg pokušaja 2015. čamac se prevrnuo jer je bio prenatrpan. Preživio je samo Abdulah. On u međuvremenu živi u sjevernom Iraku i ponovo se oženio. Svog sina je opet nazvao Alan, po poginulom dječaku. Porodica Kurdi je raštrkana po cijelom svijetu. Tima Kurdi bi godišnjicu tragedije provela sa svojim bratom Abdulahom. Ali zbog pandemije ne može putovati u Irak, prenosi Avaz.