Šta poslije izbora? Očekuju li Francusku godine krize i nestabilnosti?

09.07.2024. | 07:29

Mnogi zapadni lideri odahnuli su jer je, prema njihovom mišljenju, navodno najgore izbjegnuto pošto krajnje desna stranka Nacionalno okupljanje Marin le Pen nije uspjela da pobijedi na vanrednim parlamentarnim izborima u Francuskoj, ali smatraju i da bi “nejasna” vladajuća koalicija u francuskom parlamentu mogla da izazove veliku glavobolju za Evropu.

Poslije pobjede RN-a Marin le Pen, koji sada vodi mladi Žordan Bardela, u prvom krugu izbora, očekivalo se da će on osvojiti najviše glasova i u drugom, ali to se nije desilo – ljevičarski Novi narodni front (NFP), u kom dominira krajnje ljevičarska Nepokorena Francuska Žan-Lika Melanšona, dobio je najveći broj glasova, ali nedovoljno za apsolutnu većinu. Na drugom mjestu je centristička grupa “Zajedno” predsjednika Emanuela Makrona, a tek na trećem krajnje desna partija Nacionalno okupljanje.

Iako je proporcija političkih grupa u novom sazivu francuskog parlamenta manje-više već poznata – i dalje je nejasno ko bi mogao da formira novu vladu, ko bi s kim mogao da uđe u koaliciju i kakvu će odluku donijeti predsjednik Makron. Kako god bude, sve će se uraditi da desnica ne dođe na vlast, ali sve ukazuje i da nova vlada – ako i kada se o njoj dogovore, najvjerovatnije neće imati vijek trajanja duži od godinu dana.

Naučni savjetnik Instituta za savremenu istoriju Stanislav Sretenović smatra da je rekordna izlaznost dovela do toga da Nacionalno okupljanje ostane bez mogućnosti da formira vladu. Kako je pojasnio, francuski izborni sistem je tako napravljen da u drugi krug mogu da uđu svi koji imaju 12,5 odsto glasova. Običaj je, dodaje, da se treći povlači i poziva da glasaju za drugog kako bi pobijedili prvog, te su tako u drugom krugu uspjeli da pobijede favorizovani Nacionalni front Marin le Pen.

– Međutim, brak iz računa, da se pobedi Nacionalni front, teško će se održati. Pred ovom zemljom su teška vremena – kaže Sretenović.

Slično mišljenje dijeli i politički analitičar Dimitrije Milić. Smatra da su razlozi neuspjeha desnice promjena imidža – što se više ne zalaže za izlazak iz EU, za napuštanje evra i vraćanje upotrebe nacionalne valute.

Kao najvjerovatniju opciju za buduću vladu vidi tehnokratskog premijera kog bi ljevica mogla da prihvati, a koji nije kontroverzan za Makrona, s obzirom na to da je to jedina očigledna koalicija koja se može sastaviti.

– Druga opcija je da Makron pokuša da sastavi koaliciju centrističkih strana u širem smislu, znači njegove partije, republikanaca i umerenog dela leve koalicije, te da pronađe neka kadrovska rešenja koja mogu da služe takvoj većini u parlamentu – kaže Milić dodajući da će Makron učiniti sve da u novoj vladi ne vidi partiju Žan-Lika Melanšona.

Francuski mediji navode još jedan mogući scenario, koji predviđa neuspjeh prethodno navedenih opcija. To podrazumijeva da Makron ne bi mogao da rasformira parlament prije jula 2025, što bi Francusku uvelo u duboku institucionalnu krizu i stalna glasanja o nepovjerenju vladi koja bi zajednički ili pojedinačno zahtijevali NFP, republikanci ili RN.

Slobodan Zečević iz Instituta za evropske studije kaže da je trenutna politička situacija konfuznija nego što je bila prije izbora.

Zbog svega navedenog smatra da će rovito političko stanje u Francuskoj potrajati, što govori da će i u Evropi vladati slična situacija, pogotovo jer je i u Njemačkoj oslabila moć vladajuće koalicije.

Nova realnost na političkoj sceni Francuske ukazuje da nema više nedodirljivih i nezamjenljivih. Prema ocjenama pojedinih analitičara, iako je Makron izbjegao ubjedljiv poraz, koji je bio očekivan, razvoj događaja ukazuje da će se on naći u teškoj poziciji. Ističu i da, kako god da se završi ova rebus postizborna slagalica, jasno je da su ovi nedjeljni izbori, ali i oni nedavno održani u Velikoj Britaniji – dio priče o nekadašnjim imperijama koje decenijama bezuspješno traže svoje nove vladare.

Izbori u Francuskoj, na koje je izašlo čak 67 odsto registrovanih glasača, pokazali su da je običnim građanima dosta dosadašnje socijalne i ekonomske politike vladajućih. NFP, koji je dobio najviše glasova, a čine ga Melanšonova krajnja ljevica i socijalisti na lijevom centru te Zeleni – zalaže se za povlačenje zakona o penzijskom sistemu koji je Makron nametnuo dekretom, blokiranje cijena i dodatno oporezivanje milijardera.

Žele i da se ograniče cijene goriva i hrane, poveća minimalna zarada i plate zaposlenih u javnom sektoru. Ono što je najviše zabrinulo berze jesu poreski planovi ljevičara, koji su osvojili najviše glasova na ovim izborima, i to u vrijeme kada je Francuska suočena sa izazovnom fiskalnom i ekonomskom situacijom.

Melanšon o Kosovu

Prvo lice ove ljevičarske koalicije Melanšon važi za političara britkog jezika koji se ne plaši da kaže ono što misli. Pažnju javnosti privukao je 2010. za vrijeme demonstracija protiv reformi penzijskog sistema. Otvoreno je podržavao i proteste “žutih prsluka”, ali je imao zanimljive stavove kada je u pitanju Srbija. Isticao je da slučaj Kosova predstavlja jedan od primjera na koje načine SAD destabilizuju međunarodni poredak. Nije se libio ni da kritikuje francuske vlasti kada Srbija nije dobila mjesto tokom centralne manifestacije obilježavanja 100 godina od završetka Prvog svjetskog rata. Smatra i da, s obzirom na to da se Francuska nalazi u NATO-u, ona ne može da promoviše poštovanje međunarodnog prava i Ujedinjene nacije kao okvir za dijalog između država. Žestoki je kritičar i EU, odnosno načina na koji se ona finansira i funkcioniše.