Sudbina upravnika Aušvica: Ozloglašenog nacistu Rudolfa odao prsten na farmi

11.03.2025. | 21:47

Rudolf Hes bio je jedan od najozloglašenijih nacističkih ratnih zločinaca, poznat kao komandant koncentracionog logora Aušvic tokom Drugog svjetskog rata.

Rođen je 25. novembra 1900. godine u Baden-Badenu u Njemačkoj, u katoličkoj porodici. Njegov otac Franc Haver Hes bio je bivši vojnik i strog vjernik koji je želio da sin postane sveštenik, no Rudolf je već u mladosti odustao od vjere i kasnije postao ateista.

Njegov životni put odveo ga je daleko od tog početnog plana, prema mračnim dubinama nacističke ideologije i zločina protiv čovječnosti.

Hes je odrastao u strogom porodično okruženju, a s 14 godina, tokom Prvog svjetskog rata, pridružio se njemačkoj vojsci. Borio se na istočnom frontu, uključujući bitke u Turskoj i Palestini, gdje je sa 17 godina postao najmlađi oficir u njemačkoj vojsci, odlikovan Željeznim krstom prve i druge klase.

Nakon rata pridružio se ekstremističkim desničarskim grupama, a 1922. godine postao je član Nacističke stranke. Godine 1934. pridružio se SS-u na nagovor Hajnriha Himlera, kojeg je veomo poštovao, često ga smatrajući važnijim od samog Hitlera.

Hesova karijera u SS-u brzo je napredovala. Počeo je u logoru Dahau kao blockführer (zapovjednik bloka), a kasnije je radio u Zahzenhauzenu. Godine 1940. imenovan je za komandanta novoosnovanog logora Aušvic u Poljskoj, gdje je proveo tri i pol godine razvijajući i usavršavajući metode masovnog ubijanja.

Pod njegovim vodstvom Aušvic je postao najveća “fabrika smrti” nacističkog režima, gdje je uvedena upotreba plina Zyklon B za masovna pogubljenja. Procjenjuje se da je tokom njegova mandata u logoru ubijeno između 1,1 i 2,5 miliona ljudi, većinom Jevreja, ali i Roma, Poljaka i drugih.

Höss je bio pedantan i metodičan u svom poslu, često opisivan kao hladan i bezosjećajan. Njegovi memoari, napisani u zatvoru, otkrivaju da je smatrao svoje postupke ispravnima jer je slijedio naredbe nadređenih, posebno Himlera, koji mu je 1941. lično naredio provođenje “konačnog rješenja” za Jevreje u Aušvicu.

Hes je čak živio sa svojom porodicom – suprugom Hedwig i petoro djece – u vili tik uz logor, gdje su vodili naizgled normalan život, odvojen visokim zidom od užasa koji se odvijao nekoliko metara dalje.

Bijeg i skrivanje nakon rata

Nakon pada Trećeg Rajha u martu 1945. Himler je savjetovao Hesu da se sakrije kako bi izbjegao savezničku pravdu. Hes je preuzeo lažno ime “Franz Lang”, prerušio se u mornara njemačke mornarice Kriegsmarine i zaposlio se kao poljoprivrednik na farmi u Gotrupelu, blizu Flensburga na sjeveru Njemačke, nedaleko od danske granice. Tamo je proveo gotovo godinu dana živeći skromno i izbjegavajući pažnju. Njegova supruga Hedvig i djeca takođe su se skrivali, a ona je tvrdoglavo odbijala otkriti njegovo mjesto boravka tijekom savezničkih istraga.

Hapšenje

Hesovo hapšenje 11. marta 1946. godine rezultat je upornosti britanske vojske i jednog čovjeka – Hansa Aleksandera, njemačkog Jevreja koji je pobjegao u London prije rata i pridružio se britanskim snagama kao lovac na naciste. Aleksander, čija je porodica stradala u Holokaustu, bio je opsjednut pronalaženjem ratnih zločinaca, a Hes je bio na vrhu njegovog popisa zbog ključne uloge u Aušvicu.

Aleksanderov tim prvo je pronašao Hedvig Hes i njenu djecu u martu 1946.

Podvrgnuta intenzivnom ispitivanju, Hedvig je dugo šutjela, ali na kraju je, pod pritiskom i prijetnjom da će njen sin biti poslan u Sovjetski Savez, otkrila da se Hes skriva pod imenom Franc Lang na farmi blizu Flensburga. Aleksander je 11. marta 1946. organizirao raciju na farmi.

Britanski vojnici upali su u štalu gdje je Hes spavao, obučen u pidžamu. U početku je poricao svoj identitet, insistirajući da je Franc Lang, no Aleksaander je primijetio da nosi vjenčani prsten. Kada mu je naređeno da skine prsten, na unutrašnjoj strani stajalo je urezano ime “Rudolf”.

To je bio ključni dokaz.

Nakon što je razotkriven, Hesa su fizički napali britanski vojnici, koji su ga tukli do te mjere da je jedva ostao pri svijesti. Aleksander je kasnije zaustavio napad, želeći ga živog za suđenje. Hess je potom prebačen u britanski pritvor, gdje je dao detaljno svjedočenje o radu Aušvica, potvrđujući razmjere zločina. Njegove izjave bile su ključne u Nirnberškim procesima, gdje je svjedočio kao svjedok obrane za neke nacističke vođe, ali i o svojoj krivici.

Suđenje i kraj

U maju 1946. Hes je izručen Poljskoj, gdje mu je suđeno pred Vrhovnim narodnim sudom u Varšavi. Osuđen je na smrt 2. aprila 1947. za zločine protiv čovječnosti. Tokom zatočeništva u Vadovicama iznenadio je čuvare tražeći ispovijesz od katoličkog sveštenika, isusovca Vladislava Lona, kojeg je ranije pustio iz logora. Nakon ispovijedi i pričesti Hes je pokazao znakove kajanja, što je zabilježeno u njegovim memoarima i pismima. Pogubljen je vješanjem 16. aprila 1947. u Aušvicu, na mjestu gdje je nekada upravljao logorom – simboličnom gestom pravde za milione žrtava.

(Index.hr)