Vladao više od četiri decenije: Deveta godišnjica ubistva libijskog vođe Moamera Gadafija

20.10.2020. | 10:54

Na današnji dan, 2011. godine, ubijen je Moamer Gadafi, libijski vođa koji se na čelu te zemlje nalazio više od četiri decenije, od 1969. do 2011.

Vojni oficir po obrazovanju, Gadafi je vladao Libijom 42 godine, a došao je na vlast 1969. kada je uz pomoć Saveza slobodnih oficira izvršio puč i srušio kralja Idriza. Odmah nakon toga, preimenovao je državu u Socijalističku narodnu libijsku arapsku džamahiriju i uspostavio socijalistički režim, kakav do tada nije viđen.

Sistem se zasnivao djelimično na arapskom nacionalizmu i “direktnoj demokratiji”. Tačnije, propagirao je politički sistem narodnih kongresa i narodnih komiteta kao direktnu demokratiju bez parlamentarizma. Ovo ustrojstvo je nazivao islamski socijalizam koji je podrazumijevao i privatno vlasništvo nad malim preduzećima, dok je vlada kontrolisala velike firme.

Do posljednjeg dana vladavine insistirao je na pravljenju unije afričkih zemalja, nešto poput EU.

Iako predstavljen kao beskrupulozan diktator Moamer el Gadafi je od Libije, koja je bila jedna od najsiromašnijih zemalja, stvorio naciju sa najvišim standardom u Africi.

Prema sistemu koji je Gadafi razvio dolaskom na vlast, obrazovanje i zdravstvena zaštita su bili besplatni u Libiji. Prije dolaska Gadafija na vlast, samo 25 odsto stanovništva bilo je pismeno. Danas 83 odsto Libijaca čita i piše, a 25 odsto ima fakultetsku diplomu.

Ukoliko bi neki građanin odabrao da se bavi zemljoradnjom, od države bi dobio kuću sa zemljom, poljoprivrednu opremu, sjeme i goveda, kako bi započeo biznis i sve to bespovratno.

Malo je poznato da u Libiji nisu postojali računi za struju, a nisu postojale ni kamate na kredite u bankama koje su sve bile državne.

Gadafiju je najviše zamjerano da krši ljudska prava u Libiji, a malo je poznato da je naredio da dok god svaki Libijac ne dobije kuću neće ni njegova porodica. Tako je Gadafijev otac preminuo, a da je još uvijek živio u šatoru.

Gadafi je izlazio u susret mladencima. Tako je svaki mladi bračni par dobijao od države po 50.000 američkih dolara kako bi kupio stan i zasnovao porodicu.

Ukoliko bi Libijac poželio da se školuje u inostranstvu ili bi mu bilo neophodno liječenje van granica zemlje, imao bi novčanu pomoć države koja bi plaćala sve troškove i još bi davala po 2.300 američkih dolara za smještaj i prevoz.

Država je čak participirala i u kupovini kola, inače jeftinijih nego u Evropi, pa je subvencionisla kupovinu sa 50 odsto učešća. A kad se već kupe kola, sa benzinom nema problema jer je gorivo u Libiji koštalo 0,14 dolara za litar, što je bilo jeftinije od vode. I hljeb je bio praktično besplatan sa cijenom od 0,15 dolara za 40 vekni.

Gadafi je znao da je za pustinjsku zemlju voda najbitnija pa je napravio veliki vodovod kroz Saharu koji je spojio Tripoli, Bengazi i Sirt i tako omogućio nesmetano snabdijevanje, ali i porast gradske populacije. Na žalost, tokom bombardovanja NATO je dobrim dijelom ovaj vodovod uništio.

Libiju je ostavio bez ikakvog spoljnog duga sa deviznim rezervama od 150 milijardi dolara, koje su, istina, sa početkom revolucije zamrznute širom svijeta.

Svaki Libijac koji nije mogao da nađe zaposlenje po završetku školovanja dobijao je novčanu pomoć u visini plate predviđene za tu vrstu zanimanja. Dok su za svako rođeno dijete žene dobijale po 5 000 američkih dolara.

Dio novca zarađen prodajom nafte, glavnog izvoznog artikla zemlje, slivao se na račune svih građana Libije.

Kada je Gadafi došao na vlast, istina prevratom, 1969. godine, Libija je bila jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu. Prije nego je zapao u probleme sa ustanicima, Libijci su spadali u narode sa najvišim standardom u Africi.

Godine 2011. pobunjenici koji su započeli rat u Libiji, tražili su da se povuče sa vlasti i napusti zemlju, a Tribunal u Hagu je čak raspisao i potjernicu za njim zbog navodnih zločina protiv čovječnosti.

Ubijen je 20. oktobra 2011. u rodnom Sirtu, a UN su zatražile istragu o njegovom ubistvu jer se smatralo da je u pitanju ratni zločin.

Britanski BBC objavio je snimak posljednjih trenutaka života Gadafija u prilogu “Lov na Gadafijev zlatni pištolj”. Na snimku se vidi razularena masa koja ga je teško mučila, a na kraju i ubila.

Nakon njegove smrti došlo je do raspada Libije, a veliki dio teritorije zauzela je Islamska država.

Imao je sedmoro djece i to šest sinova i kćerku. Najmlađi sin Sejf al Arab al Gadafi ubijen je 30. aprila 2011. godine tokom NATO bombardovanja Tripolija, kada je stradalo i njegovo troje unučadi.