Eksperiment pokazao: Život na Marsu ipak će biti moguć?

18.09.2023. | 19:11

Eksperiment koji se dogodio na Marsu pokazao je da je iz tanke Marsove atmosfere moguće izvući kiseonik koji se može udisati. Iz svog male kuće u utrobi NASA-inog rovera Perseverance, Mars Oxygen In-Situ Resource Utilization Experiment (MOXIE) uređaj veličine aktovke neprestano razbija molekule u Marsovom vazduhu kako bi proizveo malu, ali stalnu zalihu kiseonika. Sada se MOXIE sprema za penziju, nakon dobro obavljenog posla.

“Impresivna izvedba MOXIE pokazuje da je izvodivo izvući kiseonik iz Marsove atmosfere – kiseonik koji bi mogao pomoći u snabdijevanju vazduhom za disanje ili raketnim pogonskim gorivom za buduće astronaute”, kaže zamjenica NASA-inog upravnika, Pam Melroj. “Razvoj tehnologija koje nam omogućuju korištenje resursa na Mjesecu i Marsu ključan je za izgradnju dugoročne prisutnosti na Mjesecu, stvaranje snažne lunarne ekonomije i omogućava nam da podržimo početnu ljudsku kampanju istraživanja Marsa”, naglasila je.

Eksperiment MOXIE, koji su osmislili naučnci s MIT-a, sprovodi se od slijetanja Perseverancea na Mars u februaru 2021. Operateri ovdje na Zemlji poslali su naredbe MOXIE-u da vide kako radi tokom vremena pod različitim Marsovim uslovima. Od tada, tokom 16 vožnji, MOXIE je proizveo ukupno 122 grama kiseonika. To je, kaže NASA, dovoljno da mali pas diše 10 sati ili čovjek 4 sata. Djeluje elektrolizom, koristeći struju za pokretanje elektrohemijske razgradnje ugljen dioksida na njegove sastavne atome.

MOXIE uvlači marsovski vazduh kroz filter koji ga čisti. Ovaj pročišćeni Marsov vazduh se zatim komprimuje, zagrijava i šalje kroz elektrolizer čvrstog oksida (SOXE). Elektrolizator dijeli ugljen dioksid na ugljen monoksid i ione kiseonika. Ugljen monoksid se ispušta, ali se atomi kisika rekombinuju u O2, ili molekularni kiseonik; kakvu trebamo da preživimo. Zatim se mjeri količina i čistoća ovog gasa prije nego što se ponovo ispusti. Svako trčanje traje nekoliko sati, prenosi “Science Alert”.

Nakon nekoliko sati zagrijavanja, MOXIE skuplja kiseonik jedan sat po eksperimentu nakon čega slijedi period isključivanja. U ovom satu rada MOXIE je dizajniran za proizvodnju do 10 grama – oko 20 minuta kiseonika za disanje za jednog astronauta. Tako je barem na papiru. Koliko je zapravo uspio proizvesti variralo je; u svojoj šesnaestoj vožnji, 7. avgusta, MOXIE je izvukao oko 9.8 grama kiseonika za disanje, što je bilo prilično blizu cilja. To pokazuje da, koliko god Marsova atmosfera bila tanka, ona može dati zalihe kiseonika.

Čak i u najgorem slučaju, uređaj kao što je MOXIE mogao bi nadopuniti druge zalihe kiseonika, smanjujući količinu tereta koju je potrebno prevesti sa Zemlje. Ali s onim što su naučili od MOXIE-a, istraživači pod vođstvom fizičara i glavnog istraživača MOXIE-a Majkla Hekta s MIT-a vjeruju da mogu razviti sistem punog obima uključujući novu i poboljšanu verziju uređaja za ekstrakciju kiseonika, sredstva za ukapavanje tog gasa, i način pohranjivanja tekućine.

Budućim istraživačima Marsa trebaće sva pomoć koju mogu dobiti kako bi bili samodostatni. Između potreba za disanjem tima astronauta koji će godinu dana živjeti na Marsu i tekućeg pogonskog goriva potrebnog za pogon svemirske letjelice, biće potrebno oko 500 metričkih tona kiseonika. Ipak će morati pričekati, navodi “Klik”. Postoje mnogi problemi koje je potrebno ispitati i riješiti prije nego što ljudi pokušaju dugo ostati na crvenoj planeti. Kiseonik je samo jedan od njih.