“Lekcija” čovjeku! Stabla iz vremena prije Hrista ključ borbe s klimatskim promjenama FOTO
02.08.2021. | 07:59Močvarni čempres star 2.624 godine sa istoka SAD mogao bi da nauči čovjeka kako da se bori protiv klimatskih promjena. Ali samo ako uspije da preživi.
Polusasušeni močvarni čempres koji se nalazi u prostranstvu močvara Sjeverne Karoline sa procijenjene 2.624 godine starosti važi za najstarije drvo na svijetu. Živi među stotinama rođaka, močvarnih čempresa u plavnoj okolini Crne rijeke, pritoke rijeke Kejp Fir. Neka od stabala stara su više od 1.000 godina.
Međutim, jedno drvo vidjelo je daleko mnogo ljeta nego njegove komšije. Studija iz 2019. pokazala je da datira najmanje iz 605. godine prije naše ere. To je najstarije poznato živo drvo na istoku Sjeverne Amerike.
Kad bi ovo drevno drveće moglo da priča, možda bi nam plačući saopštilo upozorenje – o prijetnjama njihovom opstanku. Ono što možemo naučiti od močvarnog čempresa starog 2.624 godine može pomoći čovječanstvu kako da ublaži uticaje klimatske krize i prilagodi se promjenama.
Studija iz 2020. pokazala je da, iako se starije drveće u ovoj oblasti Sjeverne Karoline može prilagoditi drugačijim uslovima i migrirati u skladu s njima, malo je vjerovatno da će ove karakteristike biti dovoljne da osiguraju njihov opstanak.
Izgubićemo drveće
Nejt Makdauel, naučnik Laboratorije Pacifičkog sjeverozapada i vodeći autor te studije, opisuje kako se drveće “funkcionalno znoji” zbog visokih temperatura, što smanjuje produktivnost ovih biljaka.
Svjet je izgubio više od trećine svojih prastarih šuma između 1900. i 2015. godine. “Svi modeli, sve projekcije, sve ukazuje na isto: da ćemo izgubiti drveće”, rekao je Makdauel. Njegovo predviđanje potkrijepljeno je dokumentovanim povećanjem mortaliteta starijih stabala, koje istraživači opažaju već godinama širom svijeta.
Samo tokom prošle godine, više od 10 odsto džinovskih sekvoja u zrelom dobu zauvijek je nestalo.
Kada drveće umre, čitavi ekosistemi ostaju poremećeni. “Kada dođe do promjena u biljnoj zajednici, koja je temelj cijele šume, uočićete promjene kod glodara, ptica, čak i velikih sisara”, naglasila je Anđelika Paterson, naučnica specijalizovana u oblasti ekofiziologije biljaka. Studija iz 2018. pokazala je da se gubitak drveća u oblasti Pacifički sjeverozapad može negativno odraziti i na klimu na istoku SAD.
View this post on Instagram
Stare šume djeluju kao skladišta ugljenika jer ga vijekovima akumuliraju. Ako te šume izumru, ugljenik se oslobađa nazad u atmosferu stvarajući tako začarani krug koji dodatno pogoršava situaciju s klimatskim promjenama. Gubitak ovakvih šuma dovodi i do nestanka prirodnih obalnih barijera za oluje.
Prodiranje slane vode u kopno i poplave smrt za drevne šume
Izučavanjem priobalnih močvara Sjeverne Karoline, naučnici su utvrdili da su porast nivoa mora izazvan klimatskim promjenama i prodiranje slane vode ubili veliko drveće.
U nekim slučajevima, to se čak proširilo i na oblasti u unutrašnjosti kopna. Više od 10 odsto šumovitih močvara izgubljeno je u posljednjih 35 godina u jednom rezervatu za divlje životinje.
Posljedice uragana “Metju” 2016. godine toliko su bile velike u nekim oblastima Sjeverne Karoline da neke kuće vlasnici nisu ni pokušavali da poprave. Neke od tih kuća bile su u oblastima koje nikada ranije nisu bile plavljene. Dvije godine kasnije, uragan Florens donio je nove poplave. Mnogi su se od tada preselili na viši teren.
Proučavanjem prošlosti do rješenja za budućnost
Neki vjeruju da se odgovori na razna pitanja mogu dobiti korišćenjem prozora u prošlost, to jest proučavanjem stabala starih više vijekova.
Arheološkinja za zaštitu životne sredine Ketrin Napora analizirala je nežive močvarne čemprese duž obale Džordžije, stare od 65 do 1.078 godina, čiji sačuvani ostaci datiraju iz 3161. godine prije nove ere.
“Iz ovih drevnih stabala vidimo da se čak i dugovječni čempresi u davnoj prošlosti mogu vrlo brzo usmrtiti bilo podizanjem nivoa mora, bilo olujnim udarom uragana”, navela je Napora.
Rješenja za jačanje močvara i očuvanje starih šuma, osim ograničavanja emisija, uključuju stvaranje “živih obala” koje djeluju kao tampon za ekosisteme od udara oluje, lobiranje za strože propise o kompanijama koje ispuštaju zagađivače u životnu sredinu, pa čak i uvođenje močvarnih biljaka koje će služiti kao sunđeri za slanu vodu.
Ketrin Napora vjeruje da moramo učiniti sve što je u našoj moći da se očuva riznica borbe s klimatskim promjenama u oblasti oko Crne rijeke.
Napora upoređuje gubitak starih šuma sa spaljivanjem Aleksandrijske biblioteke, jedne od najvećih arhiva svih vremena: “Ove šume su poput biblioteka koje nas informišu o drevnoj prošlosti. Zamislite samo ogromnu količinu znanja koja bi se izgubila ako ove šume više ne bi postojale”.
