Naučnici otkrili fascinantne sličnosti šimpanzi i ljudi

17.05.2021. | 23:06

Danonoćna briga o bebi tokom godinu dana, dojenje koje traje čak i do pet godina i snažna veza koja traje više od decenije. Da li vam zvuči poznato? Kao i naše mame, šimpanze ulažu ogromne napore kako bi podigle svoje mladunce i napravile od njih zdrave odrasle jedinke.

Zajednice šimpanzi su veoma raznolike, svaka sa svojim specifičnim karakteristikama i ponašanjima. Ipak, u osnovi imaju nešto zajedničko – snažnu vezu između majki i mladunaca. Tokom prethodnih nekoliko godina, nova istraživanja su donijela brojna znanja o majčinstvu u svijetu šimpanzi, ali i otkrila vrijedne informacije o ovoj ugroženoj vrsti, piše „Nacionalna geografija“.

usljed uništavanja staništa, lova i bolesti, populacija ovih velikih čovjekolikih majmuna je opala za najmanje 70 procenata. Tokom 1900. godine je zabilježeno oko milion jedinki, dok ih danas ima između 172.000 i 300.000.
Nova saznanja o društvenim vezama šimpanzi mogu doprinijeti naporima za očuvanje ove vrste kroz informacije o faktorima koji su potrebni ovim zajednicama kako bi se uspješno razvijale. „Postoji nešto u vezama između šimpanzi što se ne može opisati, baš kao i u ljudskim vezama ispunjenim ljubavlju“, navodi Račna Redi, istraživačica sa Harvarda koja je godinama posmatrala šimpanze u divljini.

Predstavljamo vam nova otkrića koja su promijenila ono što smo do sada znali o mamama u svijetu šimpanzi i koja su pokazala koliko su zapravo slične nama.

Veza između majke i sina

Generacije primatologa su dokumentovale snažne veze koje postoje između majki i odraslih sinova, ali je tek prošlogodišnja studija utvrdila da su one zapravo pravilo. Račna Redi i koautor studije Aron Sandel su proveli tri godine posmatrajući 29 adolescenata i mladih odraslih mužjaka zajednice Ngongo, koja je dio Nacionalnog parka Kibale u Ugandi.

Odrasli mužjaci nisu viđali svoje majke toliko često kao kad su bili mali, ali kada bi im se putevi ukrstili, sinovi bi se obradovali i dugo bištili svoje majke, ponavljajući svoje ponašanje iz djetinjstva. Neki od njih su imali i jaču povezanost. „Oko trećina odraslih mužjaka su najbolji prijatelji upravo sa svojim majkama“, navodi Redi.

Ovakve dugotrajne veze između majki i sinova se često dešavaju u okviru grupa šimpanzi. Takođe, ovo je veoma rijetka pojava u svijetu sisara, jer većina mužjaka napušta svoju grupu nakon odrastanja i sazrijevanja.

U slučaju šimpanzi, ženke su te koje po odrastanju napuštaju svoju grupu i pronalaze novu. Zbog toga ženke šimpanzi najjače porodične veze ostvaruju upravo sa svojim sinovima.
Iako mladi mužjaci ne napuštaju svoju porodicu, moraju da prođu kroz težak proces tranzicije – ulazak u društvenu hijerarhiju odraslih mužjaka. Studija je takođe pokazala da majke imaju ključnu ulogu u ovom trenutku života svojih sinova. One su te koje brane svoje sinove tokom sukoba sa starijim mužjacima i pružaju im utjehu kroz nježne dodire.

Vrijeme koje majke odvajaju za sebe

Naučnici su dugo mislili da mame šimpanze nisu društvene jer puno vremena provode sa svojim mladuncima. Međutim, opsežnija studija, koju je sproveo Šon Li sa Univerziteta Džordž Vošington sa svojim saradnicima, pokazala je da one provode isto toliko kvalitetnog vremena sa drugim odraslima koliko i njihovi druželjubivi rođaci – bonobo majmuni.

Za potrebe studije koja je objavljena ove godine, Li i njegov tim su proučavali ponašanje bonobo majki u periodu dojenja u DR Kongu. Nakon toga, zapažanja su uporedili sa podacima o šimpanzama iz tanzanijskog Gombe strim nacionalnog parka. Posmatrali su količinu vremena koju svaka od vrsta utroši na aktivnosti poput ishrane, putovanja, bištanja i igranja.

Zaključili su da mame šimpanze provode više vremena nasamo sa svojim mladuncima nego mame bonoboa, a manje vremena sa drugim članovima grupe. Ovo otkriće nije bilo iznenađujuće, ali je utvrđeno da šimpanze ipak odvajaju isto vremena kao i bonoboi za kvalitetne društvene aktivnosti kao što su bištenje i igra.

„Bilo je potpuno suprotno od onoga što smo očekivali“, navodi Li. „Istraživanje je pokazalo da mame šimpanze imaju potrebu da se druže i posvete vrijeme sebi – i da upravo to i rade.“

Zajedničko tugovanje

Istraživanje šimpanzi koje su zatvorene takođe može da otkrije neobične podatke o njihovim divljim rođacima. Moni je stanovnica zoološkog vrta „Rojal burgers“ u Holandiji. Ona je bila jedna od najlošije rangiranih članova svoje zajednice koja je imala poteškoće da uspostavi odnose sa ostalih 14 šimpanzi iz svog okruženja. Ponekad je samo zurila u šimpanze koje je željela da bište ili ih je vukla za dlaku.

„Ona nije znala kako da bude šimpanza“, objašnjava Zoe Goldsborou, sa Univerziteta u Utrehtu, koja je mjesecima posmatrala Moni i njenu zajednicu. Jednog jutra su Goldsborou i njena koleginica Kajla Kof pronašle mrtvorođenu bebu šimpanze u dvorištu. Shvatile su da se Moni neobično ponašala djelimično zbog toga što je bila trudna.

Zajednica šimpanzi je bila nevjerovatno tiha tog dana. Umjesto uobičajenog izbjegavanja, šimpanze su sjedjele pored Moni, ljubile je i pružale joj svoje prste kako bi ih držala. Naučnici su već pretpostavljali da šimpanze umiju da tuguju, ali je Monino iskustvo vjerovatno prvi dokumentovani primjer pružanja utjehe kako bi se prebrodio gubitak.
Iako je intenzivna nježnost drugih šimpanzi iščezla nakon nekoliko sati, ovaj događaj je možda pomogao Moni da se bolje uklopi u svoju zajednicu. Ona je danas srednje rangirana šimpanza sa nekoliko partnera za bištanje.

„Svijest o našoj smrtnosti zaista posmatramo kao nešto što odvaja ljude od životinja“, navodi Goldsborou, „ali istraživanja pokazuju da šimpanze doživljavaju snažnu tugu, samo jedno od mnogih osjećanja koja dijelimo sa našim velikim čovjekolikim rođacima”, prenosi “Sputnik”.