Svake godine na Zemlju padne 5200 tona vanzemaljske prašine

10.04.2021. | 15:18

Već neko vrijeme znamo da na Zemlju neprestano pada svemirska prašina, no s obzirom na njenu mikroskopsku veličinu, bilo je teško odrediti u kojim tačno količinama.

Naime, čestice svemirske prašine (mikrometeoriti) nisu veće od djelića milimetra, a padaju na Zemlju s prolazećih asteroida i kometa kao perut.

Međunarodni tim naučnika je nakon dva desetljeća prikupljanja i analize tih čestica na Antarktici uspio odrediti njihovu godišnju količinu. Ustanovio je da na naš planet u prosjeku godišnje padne oko 5200 svemirskih čestica manjih od 700 mikrometara. Ovi mikrometeoriti su stoga najveći izvor vanzemaljskog materijala na Zemljinoj površini.

Morali su odvojiti svemirsku od zemaljske prašine
Radi se o zapravo nevjerovatnom postignuću. Atmosfera našeg planeta puna je različite prašine. Istraživanje iz prošle godine pokazalo je da u našoj atmosferi u svakom trenutku ima oko 17 miliona tona prašine, piše Science Alert.

Naučnici su stoga otišli na Antarktiku kako bi što više smanjili nivo “pozadinske”, zemaljske prašine. Naime, kod istraživačke stanice Concordia praktično da je nije ni bilo. Tokom šest ekspedicija unutar 20 godina stručnjaci su identifikovali 1280 netopljenih mikrometeorita i 808 svemirskih sferula (otopljenih svemirska stijena) mase manje od 350 mikrograma, što im je omogućilo da izračunaju brzinu kojom te čestice padaju na površinu.

Nakon toga su analizirali gustinu čestica prašine kako bi utvrdili njeno porijeklo. Niža gustina i veća poroznost sugerišu da prašina potiče s kometa, a veća gustina i manja poroznost s meteorita. Ustanovili su da otprilike 80 posto kosmičke prašine koja stigne na Zemljinu površinu dolazi s kometa.

Na tlo stigne manja količina prašine nego što bi trebalo

Prema modelima koje su napravili naučnici, ukupna masa kosmičke prašine prije ulaska u atmosferu iznosi oko 15.000 tona, odnosno mnogo više tih čestica stigne do naše atmosfere nego što ih padne na tlo. Razlog za ovo odstupanje nije jasan, ali postoji nekoliko mogućnosti, prenosi Index.hr.

Jedna hipoteza je da mi ipak nismo uspjeli detektovati značajan dio svemirske prašine, a druga da se dio te prašine gubi prije ulaska u atmosferu. Treća je da u svemiru ima mnogo manje prašine nego što to pokazuju modeli.

Istraživanje naslova The micrometeorite flux at Dome C (Antarctica), monitoring the accretion of extraterrestrial dust on Earth objavljeno je u časopisima Earth i Planetary Science Letters.