Čovjek godinama čuvao kamen vjerujući da je zlato, a bilo je nešto daleko

23.11.2021. | 22:23

Naoružan detektorom metala Dejvid Hol je krenuo u istraževanje kroz regionalni park Meriboro u blizini Melburna u Australiji. Pronašao je teški crvenkasti kamen u žutoj glini. Bio je ubijeđen da je pronašao grumen zlata.

Neobični kamen koji je otkrio 2015. godine u parku Meriborou Dejvid Hol je odnio kući i pokušao da ga isiječe ubijeđen da se unutar njega nalazi grumen zlata – s obzirom na to da se park Meriborou nalazi u oblasti u kojoj je australijska zlatna groznica bila na vrhuncu u 19. vijeku.

Kako bi razbio svoje otkriće Hol je koristio testeru za kamen, ugaonu brusilicu, bušilicu, čak je pokušavao i da ga rastvori kiselinom. Međutim, ni čekić nije mogao da napravi pukotinu.

Pošto su ga ovi silni neuspjeli pokušaji na kraju zaintrigirali, Hol je odlučio da kamen odnese u Muzej u Melburnu.

Tako je poslije više godina saznao da nije našao zlatni grumen već veoma rijedak meteorit.

U naučnom radu koji su objavili istraživači iz Muzeja u Melburnu, opisano je da se radi o meteoritu starom 4,6 milijardi godina, koji su nazvali Meriborou, po gradu u čijoj blizini je pronađen.

Riječ je o kamenu teškom 17 kilograma koji su uspjeli da dijamantskom testerom. Utvrdili da u njegovom sastavu ima visok procenat gvožđa, što ga čini običnim hondritom Ha5.

Unutar kamena su vidljive sitne kristalizovane čestice minerala koje se nazivaju hondrule.

„Meteoriti su nam najjeftiniji način da istražimo svemir. Oni nas vraćaju u prošlost i daju nam putokaze o starosti, načinu formiranja i hemiji našeg Sunčevog sistema, uključujući i Zemlju“, objašnjava Dermot Henr, geolog Muzeja u Melburnu.

„Pojedini meteoriti pružaju nam uvid u duboku unutrašnjost naše planete. U nekim meteoritima postoji ‘zvjezdana prašina’ starija čak i od našeg Sunčevog sistema, što nam pokazuje kako se zvijezde formiraju i evoluiraju da bi stvorile elemente periodnog sistema“, dodaje geolog.

„Drugi rijetki meteoriti sadrže organske molekule kao što su aminokiseline – gradivni blokovi života“, naglašava Henri.

Iako istraživači još ne znaju odakle je meteorit došao i koliko je dugo mogao biti na Zemlji, imaju neke pretpostavke.

Naš Sunčev sistem je nekada bio uzavrela gomila prašine i hondrita. Na kraju je gravitacija povukla mnogo ovog materijala ka planetama, ali ostaci su uglavnom završili u ogromnom asteroidnom pojasu.

„Ovaj konkretan meteorit je najvjerovatnije izašao iz asteroidnog pojasa između Marsa i Jupitera, odatle su ga izbacili neki asteroidi koji su se sudarali, a onda se jednog dana razbio o Zemlju“, navodi geolog.

Datiranje ugljenikom sugeriše da se ovaj meteorit nalazio na Zemlji između sto i hiljadu godina.

Istraživači tvrde da je meteorit Meriborou mnogo rjeđi od zlata. To je jedan od samo 17 meteorita koji su zabilježeni u australijskoj državi Viktorija, i druga je najveća hondritska masa, poslije ogromnog primjerka od 55 kilograma identifikovanog 2003. godine.

Konkretni primjerak čak nije prvi meteorit kome je trebalo nekoliko godina da stigne do muzeja. U nevjerovatnoj priči koju je Sajens alert objavio 2018. godine, jednoj svemirskoj stijeni je trebalo 80 godina, dva vlasnika i da služi kao kamen da se potkoče vrata, dok konačno nije otkriveno šta zapravo jeste.

Zato ipak provjerite da u svom dvorištu nemate izrazito teških i teško lomljivih stijena – možda sjedite na „rudniku zlata“.

Studija o meteoritu Meriborou objavljena je u Proceedings of the Royal Society of Viktorija.