Čudni su putevi Gospodnji: Ostavio fudbal i posvetio se pravoslavlju
20.05.2023. | 12:06Čudni su putevi Gospodnji kažu hrišćani. Nije mala stvar zamijeniti loptu i fudbalski teren sa mantijom i krstom.
To znači promijeniti život iz korena, posvetiti se određenim vrijdnostima koja prosječnom fudbaleru nisu primarna. Poznat je slučaj nekadašnjeg fudbalera Mančester junajteda Filipa Malrajna. Irac je ostavio iza sebe svijetla Old Traforda i pronašao sebe u katoličkoj crkvi.
Sličnim primjerom krenuo je prije nekoliko godina i jedan od najvećih talenata ruskog fudbala i momak ponikao u akademiji Zenita iz Sankt Peterburga Jurij Rodenkov (37).
Mir, sreću, ljubav i blagostanje, kako sam kaže pronašao je u okviru Ruske pravoslavne crkve čiji je danas sveštenik.
Poslije desetogodišnje fudbalske karijere, Jurij Rodenkov je krenuo da se školuje u Voronješkoj bogosloviji, a zatim je proveo tri mjeseca u manastiru. Sada je sveštenik crkve Čudotvorne Bogorodice u Krasnogvardejskom okrugu Sankt Peterburga. Često na njegove službe dolazi i Anatolij Timoščuk, bivši fudbaler Zenita, danas trener.
Ima duhovno ime Georgije i svake nedjelje služi liturgije u hramu. Bio je izrazito talentovan fudbaler, igrao je u generaciji Andreja Aršavina, a kao mlad oduševio je tadašnjeg trenera Zenita, Holanđanina Dika Advokata koji ga je kao klinca poveo na pripreme sa prvim timom u Marbelju, piše Kurir.
U Zenitu je upozano i Artjoma Dzjubu, jednog od najpoznatijih ruskih fudbalera sa kojim je i danas ostao u prijateljskim odnosima.
Krstio sam mu dijete. Sjetio me se, i ja njega, naravno. Razgovarali smo ljubazno.
Prisjetio se Jurij Rodenkov zbog čega se okrenuo pravoslavlju i zašto je spas zatražio u vjeri.
Igrao sam za Baltiku, pravio sam probleme u klubu, ali i sebi. Kršio sam disciplinu, vozio skupe automobile, izlazio noću… Majka me je pitala dokle ću tako da živim. Ona je vjernik, uvijek je išla na hodočasnička putovanja i molila se za mene. Rekla mi je da pronađem duhovnika kako bih spasao svoju dušu. Dvije godine nisam ništa uradio, a onda sam 2011. upoznao protojereja Aleksandra Azarenkova. Bio sam tada na pogrešnom putu, ali sam skrenuo ka Bogu. A, otac Azarenkov je kompletna i svestrana ličnost. Bivši sportista, fudbaler, majstor borilačkih vještina, vozač trkačkih automobila, učesnik brojnih relija. Imao je i divan projekat za specijalizovano obrazovanje siročadi kroz prizmu sporta i vojnih poslova.
Govorio je Jurij Rodenkov o svojim iskušenjima i greškama.
Davao sam sebi obećanja i kršio ih. Očigledno, strast me je tada snažno posjedovala. Svaki čovjek treba da bude duhovno osjetljiv i pažljiv, jer u svakom trenutku svog života možete pasti pod bilo koji grijeh. Ovo je borba za život, borimo se sa Satanom. Ali Bog je sa nama. On će nam pomoći da sve prebrodimo. Promjene u meni dogodile su se pre svega unutra, u duši.
Fudbal je i dalje njegova velika ljubav.
“Treniram momke rođene 2010. i 2011. tri puta nedjeljno u jednoj lokalnoj fudbalskoj školi. Sa fudbalskom ekipom „Mitropolija“ igramo na gradskom prvenstvu u malom fudbalu, učestvujemo na društvenim i dobrotvornim turnirima”, objasnio je Jurij Rodenkov.
