Grčka traži od Britanije vraćanje antičkog blaga iz Partenona

13.11.2021. | 10:32

Grčki premijer Kirijakos Micotakis pozvao je britanske vlasti da započnu pregovore o vraćanju mermernih skulptura i reljefa iz Partenona, koje se nalaze u Britanskom muzeju u Londonu.

Premijer Velike Britanije Boris Džonson rekao je u martu da je Britanija njihov legitimni vlasnik, odbijajući tada grčki zahtjev za vraćanje 2.500 godina starih skulptura.

Micotakis je, na događaju obilježavanja 75 godina osnivanja Uneska, rekao da je to tijelo Ujedinjenih nacija načinilo ključan korak kada je priznalo da Britanija ima obavezu da ih vrati.

Od sticanja nezavisnosti 1832. godine, Grčka je više puta apelovala da se skulpture vrate, poznate kao Elginove mermerne statue. Ime su dobile po Tomasu Brusu, grofu od Elgina, koji ih je početkom 19. vijeka odnio iz Atine koja je bila pod vlašću Otomanskog carstva.

Britanski muzej u Londonu odbio je više zahtjeva za vraćanje skulptura, navodeći da je lord Elgin došao do njih legalnim ugovorom sa Otomanskim carstvom. Muzej navodi da je to baština čitavog čovječanstva.

Kako je blago antičke Grčke završilo u Britaniji
Tomas Brus je u ljeto 1800. godine o svom trošku u Atinu doveo napuljskog slikara Lusijerija i još nekoliko crtača i modelara kako bi skicirao antičke spomenike u Partenonu. Međutim, godinu dana kasnije dobio je dozvolu od Porte da ne samo da smiju da vrše popravke na Hramu idola, već i da može da odnese sve komade kamena i skulpture.

Isprva, lord Elgin nije želio da odnese skulpture iz Atine, ali se na to odlučio jer je video da se istorijsko blago Partenona konstantno oštećuje. Kolekciju Elginovih mermernih statua ne čine samo skulpture i reljefi iz Atine, već i iz drugih dijelova Grčke koje je obišao.

Od 1803. pa naredne tri godine, uz ogromne troškove, trajao je transport oko polovine friza sa Partenona, petnaest metopa i sedamnaest dijelova reljefa, zatim jedne od karijatida i stubova iz Erehtejona.

Elgin je 1816. godine prodao kolekciju državi (Velikoj Britaniji) za 35.000 funti, više nego duplo manje od procjene njegovih troškova koji su iznosili oko 75.000 funti. Od tada se kolekcija, često nazivana i „Elginov mermer“, nalazi u Britanskom muzeju.