I ne, nisu u celibatu! U srećnom su braku čak 19 godina, ali ne spavaju zajedno

14.09.2023. | 19:45

Moj suprug i ja smo u sretnom braku 19 godina i nikada nismo spavali zajedno. I ne, nismo u celibatu, kazala je Patricia Garison za “huffingtonpost.co.uk”.

“Razumijem vašu sumnju. Bračna postelja duboko je ugrađena u kulturu i simbol je zdrave veze. Odvojeno spavanje često je jasan znak da je veza loša ili ste u najmanju ruku imali eksplozivnu svađu, a jedno od vas dvoje je izabralo spavati na sofi”, nastavila je.

Osvrnula se na vremena kada je spavanje u odvojenim krevetima bilo u modi pa pojasnila zašto ona i suprug spavaju odvojeno.

“Od ranih 1900-ih do 1950-ih, odvojeni bračni kreveti smatrani su zdravijim i modernijim opcijama. Tako ćete izbjeći dah svog partnera u krevetu ispunjen klicama, a istovremeno zadržati dio vlastite nezavisnosti. Do 1960-ih je zajedničko spavanje postalo norma i znak stabilnosti braka.

Međutim, odvojeno spavanje bilo je pitanje preživljavanja za mene. Prije nego što smo se vjenčali, pokušala sam prespavati cijelu noć u istom krevetu u kojem smo imali seks. Preživjela sam većinu tih noći bez potrebe da odem na sofu, ali čak i tada mi je cijeli taj poduhvat bio stresan.. Nije me samo hrkanje trgnulo iz blaženog sna, već i to prisustvo nekoga ko spava pored mene. Imala sam osjećaj kao da mi je nešto uzeto, nešto što nisam željela izgubiti”, rekla je.

Upoznali su se, kaže, kad su oboje bili u ranim 40-im. Izašli su iz loših i teških brakova i pitali se hoće li ikada više moći živjeti s nekim.

“U ruševinama tih nesretnih veza, pitali smo se hoćemo li imati dovoljno povjerenja da ponovo otvorimo svoja srca, i bili smo zahvalni i iznenađeni što smo se tako duboko zaljubili. Naši zajednički trenuci su opušteni, a naši razgovori otvoreni. Upoznala sam ga emocionalno potištenog, a kad me privio uz sebe, osjećala sam se prihvaćeno i sigurno”, ispričala je Patricia.

Sve je bilo savršeno osim spavanja u istom krevetu.

“Buka, lupanje i pomjeranje, krađa pokrivača, neusklađeni rasporedi odlaska u kupaonicu… Nisam se mogla dovoljno opustiti da zaspim, a ako i jesam, bilo je to kratkotrajno. Sve je bilo podnošljivo dok se nije uselio, iako sam bila oduševljena kad je pristao da dođe. U mojoj je kući bilo dovoljno mjesta za nas dvoje i mog petogodišnjaka. Ipak, bila sam pomalo nervozna, ne zbog sumnje hoćemo li biti dobar tim, nego sam se pitala hoću li ikada više uživati u blagodatima dobrog sna. Pokušala sam ići na spavanje prije njega, kako bih utonula u san prije nego on se ušunja pored mene. Uzela sam sredstva za spavanje, meditirala sam. Ništa od toga nije pomoglo da ne čujem to hrkanje, a lijekovi su me samo ostaviti omamljenom. Onoga dana kad sam zamalo zaspala za volanom i za dlaku se zabila u drvo, shvatila sam da je vrijeme za razgovor. Bila sam umorna i očajna, pa sam bila otvorena. Rekla sam mu da hrče, glasno, svaku noć. Moj posao je patio i postala sam prijetnja za volanom. Osjećala sam se nervoznije iz dana u dan”, dodala je.

Njegov stav je, kaže,u početku bio odbramben, tipa: ‘Ne može biti tako strašno!’, a onda mu je ona ponudila da će ga snimiti.

Pokušali su i sa kojekakvim pomagalima protiv hrkanja, ali nije bilo pomoći. Hrkao je manje, ali opet od njega nije mogla spavati. Osim toga, željela je svoj prostor.

“I još nešto mi je nedostajalo, moj prostor, soba s mojim ličnim pečatom, mojom ličnošću. Mjesto gdje bih mogla biti potpuno sama. Nešto na što sam se navikla i cijenila tokom perioda između brakova”, ispričala je.

Rekla mu je koliko joj je važno odvojeno spavanje, fizički i mentalno.

“Trebalo mu je nekoliko dana da razmisli o tome, ali na kraju je priznao kako bi takva promjena mogla i njemu dobro doći. Insistirala sam da on ostane u glavnoj spavaćoj sobi, a ja sam preuredila malu sobu za sebe, koja je služila kao kućna kancelarija. Mnogo toga se promijenilo od tih prvih razgovora. Vjenčali smo se, selili nekoliko puta, posmatrali kako naša djeca ulaze u odraslu dob i napuštaju gnijezdo, te prebrodili uspone i padove života u 21. vijeku”, rekla je, prenosi “24sata.hr”.

“Proveli smo godine držeći u tajnosti naše navike spavanja, uvjereni da će naša porodica i prijatelji tu ideju smatrati alarmantnom ili u najmanju ruku čudnom. Odvojeno spavanje danas je možda češće nego mislimo. Jedna je anketa pokazala da 1 od 4 bračna para spava u odvojenim krevetima, ali o tome se i dalje priča šaptom. Mislim da je vrijeme da se parovi prestanu toga sramiti.

Naravno da ponekad razmišljam koliko mi nedostaje to noćno maženje i zagrljaji, dodiri. Ali, s druge strane, odvojeno spavanje mi daje energiju potrebnu da radim sve ostalo”, zaključila je.