Ivan spavao u zaleđenom Sibiru: Prvi Srbin koji je prepješačio Bajkalsko jezero FOTO

05.04.2025. | 16:05

Prije tri godine, Ivan Mladenović iz Šida prvi je i jedini Srbin koji je prepješačio Bajkalsko jezero. Nakon punih dvadeset dana pješačenja, pređenih 650 kilometara, u prosjeku preko 30 kilometara dnevnog hoda po ledu, snijegu i ekstremno niskim temperaturama ispunio je svoj cilj.

Prepješačio sam Bajkalsko jezero i stigao na kraj svoje avanture, u grad Nižnjeargansk. Rendžer, kog sam sreo u nacionalnom parku, i koji je tu preko 35 godina, nakon početnog iznenađenja i oduševljenja mi je rekao da sam ja, koliko je njemu poznato, prvi čovjek iz Srbije koji je uradio tako nešto. I iskreno, jako sam srećan i ponosan zbog toga, rekao je ovaj hrabri Šiđanin.

Ranije, dok je istraživao i pripremao se za putovanje, nailazio je na iskustva pretežno Kanađana, Amerikanaca, ljudi iz Nordijskih zemalja, koji su se osmijelili na ovu avanturu.

– Ideju da uradim to što sam uradio dobio sam još 2018. godine dok sam biciklom prolazio pored Bajkala na putu do Pekinga. Tada sam se zapitao, kako bi bilo prošetati zaleđenim prostranstvom Bajkala. Nije bilo ni malo lako. Ta borba, ne samo sa prirodom i njenim ćudima, već i sa samim sobom, to pomjeranje granica izdržljivosti, sve me to tjeralo napred, i nijednog trenutka nisam pomislio da odustanem. Dolaskom do cilja, po prvi put sam zaplakao. Ne od muke i bola, već od radosti i pomiješanih osjećanja. Uspio sam – kaže Ivan.

Spavao je u Sibiru, a temperatura se spuštala i niže od -20 stepeni

Dešavalo se da po četiri ili pet dana nikog ne sretne, spavao je u Sibiru u specijalizovanim vrećama gdje se temperatura spuštala i preko minus dvadeset stepeni. Kilometre nije brojao, samo je, kako kaže, hodao i hodao.

– Najduža pauza koju sam pravio tokom pješačenja, trajala bi po par minuta, i onda bi počeo da osjećam hladnoću i nakon toga sam tjerao sebe, idemo dalje Ivane. Do polovine puta i bilo je signala i interneta, a nakon toga sve slabije. Pošto sam shvatio da su ukinute društvene mreže, porodici sam se javljao SMS porukom iz rominga. A njihovi odgovori su mi davali dodatnu snagu da nastavljam dalje – objasnio je Mladenović.

Vjetar mu je predstavljao najveći problem. Temperatura i ne toliko, iako se spuštala i do – 22, u prosjeku je bila oko -10, -15, ali kada bi krenuo vjetar, onda je bivalo neuporedivo hladnije, nešto sa čime se sreo po prvi put u životu.

– I pod takvim uslovima, pred kraj pješačenja, treba raspakovati sanke, raširiti šator. Samo ću reći da sam par puta, ležeći, jer od vjetra se nije moglo drugačije, zabijao klinove u led i širio šator. A onda treba staviti u upotrebu benzinski gorionik, topiti led, spremati zaleđeni obrok… A nakon uvlačenja u vreću i spavanja, ujutru to treba sve spakovati. I tako, dvadeset dana za redom – priča Ivan koji je svoje utiske sa putovanja podelio na svojoj Fejsbuk stranici “Ivan Mladenović-Putovati sporo-Živeti putujući”.

Ljudi i turisti koje je sretao na svom putešestviju mu govorili da je lud

– Mislim da sam, što se tiče priprema u pogledu opreme koju sam ponio, pogodio skoro oko svih stvari. Nije bilo nečeg gdje bih rekao, pa kako nisam to spakovao. Ali, sa debelim rukavicama ne možete raditi sve što sam gore nabrojao, morate ih skinuti za neke opipljive stvari, tako da su šake tj. prsti najviše trpjeli, ali ništa strašno, samo par rana od promrzlina. I iskreno bih volio da je to neko iz Srbije uradio prije mene, čisto zbog dijeljenja iskustva i savjeta u vezi sitnica, koje mogu i život da znače. Ali kad je već tako, stojim na raspolaganju bilo kome, ko bi se odlučio na ovaj poduhvat – dodaje ovaj avanturista.

Ljudi i turisti koje je sretao na ledu, a bilo ih je na tim karakterističnim tačkama, gdje dođu sa kombijima, toplo obučeni, opremljeni fotoaparatima i telefonima, poneko sa litrama žestine da se zagriju, bili su iznenađeni što ga vide, i ne mali broj njih mu je govorio da je lud.

– I nekako, sa tom mišlju bih nastavljao dalje. Ne znam, vjerujem da ima malo i toga, ali ne mislim da je ovo neko veliko djelo, mislim da to može svako uraditi, samo je pitanje koliko je spreman, ne toliko fizički koliko mentalno. I molim Vas, ne činite to od kuće, iz fotelje, jako je opasno – zaključuje prvi Srbin koji je prepješačio Bajkalsko jezero.

Ivan Mladenović poznat je i kao srpski humanitarac

Ivan Mladenović poznat je i kao srpski humanitarac. Tokom ljeta 2021. godine pješačio je od Šida do Atine, gdje je na putu do Jerusalima bio zaustavljen zbog tada aktuelne pandemije kovida, kako bi prikupio potreban novac za liječenje dječaka koji boluje od autizma.

Prešao je putanju dugačku preko 1.000 kilometara, a kako je tada rekao susretao se tokom svojih putovanja sa mnogim teškoćama i nepredvidivim situacijama, ali iz njih je uvijek izašao kao pobjednik.

U mladosti se bavio sportom, zdravo se hrani pa ni kondicija nije problem. To što je prvi iz Srbije koji je prepešačio Bajkalsko jezero samo još jednom je potvrdilo njegovu fizičku i emotivnu snagu, a ovaj čovjek definitivno je pomjerio granice i učinio nevjerovatan podvig.

Dva puta je pješačio i do Ostroga, a sve to zarad pomoći onima koji biju najteže životne bitke, piše Sremskomitrovački portal, a prenosi Blic.