Iznajmljivanje kišobrana – biznis za bogate?

15.05.2021. | 10:15

Pametni telefoni i aplikacije otvorili su vrata za mnoštvo novih usluga koje podižu kvalitet svakodnevnog života. Dok se u gradovima širom svijeta uglavnom širi praksa iznajmljivanja bicikala bez posredstva ljudi, kako bi se turistima i stanovnicima omogućilo lakše i ekološko kretanje, na Dalekom istoku, digitalnom rentiranju dvotočkaša pridružili su se, zvuči gotovo nevjerovatno, kišobrani.

Iznajmljivanje kišobrana zvuči kao posao koji bi imao dobru prođu u izuzetno siromašnoj sredini, gdje ljudi nemaju dovoljno novca ni za jelo, pa ne mogu sebi da priušte da kupe pečurkasti branik od padavina.

Međutim, zemlja u kojoj taj biznis sve više uzima maha je Japan, država u kojoj je bruto drštveni proizvod po glavi stanovnika preko 40 hiljada američkih dolara.

Uslugu digitalnog rentiranja kišobrana u toj dalekoistočnoj ostrvskoj zemlji prva je ponudila kompanija „Nejčer inovejšon grup“. Ta firma sa sjedištem u prestonici Tokiju osnovana je polovinom 2018. i već krajem iste godine je počela da iznajmljuje kišobrane oslanjajući se na korišćenje pametnih telefona i digitalnih aplikacija.

U 2019. i 2020. ona je potpisala ugovore sa nekoliko najvećih željezničkih prevoznika u zemlji, pa se njeni platneni kišobrani sada već nude na oko 800 lokacija, uglavnom stanica, u velikim gradovima poput Tokija i Fukuoke.

Podaci s kraja marta ove godine pokazuju da u zemlji ima oko 120.000 registrovanih korisnika, a kompanija namjerava da u budućnosti uslugu proširi i na robne kuće i tržne centre.

Borba protiv konzumerstva i prekomjernog otpada

Rentiranje se zasniva na aplikaciji koja pruža uvid u to na kojim lokacijama se kišobrani mogu pozajmiti i koliko ih je dostupno. Prislanjanjem telefona na skener platforme sa kišobranima ili očitavanjem QR koda oslikanog na njoj, otključava se mehanizam koji čuva kišobrane.

Oni, međutim, ni tada ne mogu da se otvore jer svaki na svojoj dršci ima bravu poput one na koferima, tako da je eventualno obijanje stalka sa kišobranima za potencijalne lopove tek pola posla – ona se otvara isključivo zahvaljujući aplikaciji koja mušteriji saopštava potrebnu kombinaciji od tri broja broja.

Po završetku korišćenja, kišobran se odlaže u za to predviđenu kutiju ili stalak na istoj ili nekoj drugoj lokaciji. Plaćanje se vrši preko interneta, kreditnom karticom ili pomoću elektronskog novca položenog u odgovarajućoj aplikaciji dizajniranoj za monetarne transakcije.

U Japanu su već nekoliko decenija gotovo na svakom koraku dostupni jeftini kišobrani sa jednostavnim plastičnim (providnim ili bijelim) pokrovom. Oni se prodaju i u najmanjim samoposlugama, što u velikim urbanim sredinama znači da ih je moguće pazariti na svakih par stotina metara u svako doba.

Po sadašnjem kursu, zavisno od veličine i težine, oni koštaju između tri i po i pet i po evra. Mala cijena i sveprisutnost pogodovali su tome da građani razviju običaj da kupe novi kišobran svaki put kada ih padavine zateknu bez te sprave, zbog čega domaćinstva u Japanu često posjeduju prave male arsenale plastičnih kišobrana, koji rastu sa svakom novom nepogodom.

Jedan broj ljudi te potrošne, „instant“, kišobrane svjesno odbacuje odmah nakon upotrijebe, a puno građana koji ih zaborave u prevozu ili ispred radnji, gdje se oni često privremeno odlažu, i kada primijete svoju grešku nisu voljni da preduzmu napor da se po njih vrate, jer je tako nastali materijalni gubitak zanemarljiv. Sve to doprinosi pogoršanju problema plastičnog otpada.

Usluga koja je povoljna i za novčanik i za životnu sredinu

Da bi ostvarila proboj na tržište, kompanija „Nejčer inovejšon grup“ morala je da odgovori na te uslove i iskoristi slabosti postojećeg sistema. Ona je to i učinila tako što je odredila cijenu od samo 70 jena (oko pola evra) dnevno ili 280 jena (nešto više od dva evra) mjesečno za korišćenje svojih kišobrana, pri tom naglašavajući prednosti iznajmljivanja tih sprava u odnosu na kupovinu, naročito onu ekološku.

I, zaista, prednosti usluge rentiranja su brojne. Najprije, tu je psihološka bezbrižnost, jer su njeni korisnici u mogućnosti da se zaštite od padavina čak i ako negdje zaborave svoj kišobran ili ga usput izgube.

Postoji i efekat povećanja udobnosti, jer ta usluga građane oslobođa od potrebe da sa sobom nose kišobran onih dana kada nije izvjesno da li će kiša padati. U ekonomskom pogledu ona korisnicima štedi nekoliko evra koje bi inače dali za novi kišobran, i povrh toga ima i ekološku prednost pošto smanjuje potražnju za jeftinim plastičnim kišobranima, koji se lako odbacuju i zagađuju životnu sredinu.

Zasada najveći klijenti, željezničke kompanije, naravno, motivisane su željom da unaprijede udobnost putnika i da njihove stanice budu viđene kao sredine koje pružaju korisnu i detaljnu uslugu.

Biznis rentiranja kišobrana, dakle, je vid nastojanja materijalno bogatog, pragmatičnog društva da svojim članovima pruži još više mogućnosti i još bezbrižniji i udobniji život, te istovremeno, smanji količinu otpada.

Odnosno, ono je izraz imućnosti, pa i ležernosti, jer društva koja uživaju mir i dobar javni red mogu sebi da priušte da se posvete sitnicama, malim poboljšanjima u oblastima na koje oni koji su oprhvani velikim socijalnim problemima ni ne pomišljaju.