Jedan čovjek otac je 116 djece: Pandemija podstakla trend “u stilu Divljeg Zapada”:
03.02.2021. | 12:53Oglas ovog tipa mogli biste da nađete na bilo kom sajtu za upoznavanje: “Muškarac star 35 godina, plavih očiju, visok 190 centimetara, ljubitelj trčanja, zdrav i u dobroj fizičkoj formi. Dobar posao u oblasti marketinga i položen master. Volio bih da mi se javite.”
Međutim, ovaj čovjek ne traži devojku za druženje i eventualno brak. Ono što nudi je sperma, a oglas je namijenjen Britankama koje očajničke žele bebu. Mjere protiv pandemije i činjenica da su mnoge klinike za vantjelesnu oplodnju zatvorene izazvale su nestašicu davalaca sperme širom Velike Britanije. Kao posljedica toga proširila se trgovina spermom “u stilu Divljeg Zapada”: naročito na Fejsbuku postoji više desetina specijalizovoanih grupa na kojima muškarci nude usluge, a žene traže pomoć.
U doba pandemije vlada usamljenost, a šanse za upoznavanje svedene su na minimum. U takvim uslovima cvjeta a tržište “uradi sam” beba, uprkos rizicima u vezi sa nasljednim problemima, mogućim prevarama i teškoćama koje mogu da nastanu poslije dužeg vremena.
Kako je za Dejli mejl objasnila jedna učiteljica, ona je godinama čekala “pravog” i sada joj je dozlogrdilo.
“Imam 35 godina. Biološki sat otkucava. Nemam dečka i izgubila sam nadu da ću upoznati nekoga koga ću dovoljno voljeti da bih s njim zasnovala porodicu. Ali zašto bih zbog toga propustila priliku da postanem majka?”, navela je.
Zbog toga je rješenje potražila na Fejsbuku.
I prije pandemije kovida-19 u britanskim bankama sperme nije bilo dovoljno davalaca. Po zakonu, davalac sperme može da dobije nadoknadu od najviše 35 funti, osim toga svako dijete začeto pomoću njihove sperme ima pravo da stupi u kontakt s biološkim ocem kada napuni 18 godina. To je jedan od razloga zašto britanski muškarci nude spermu na Fejsbuku: ne žele da im jednoga dana neko od djece nezvano zakuca na vrata.
Dejli mejl je izbrojao više od 70 specijalizovanih grupa na Fejsbuku, koje nose nazive “Besplatna donacija sperme London Velika Britanija” ili “Zatrudni besplatno pomoću sperme davalaca u Velikoj Britaniji”. Uglavnom se javljaju starije žene kojima je to posljednja šansa da postanu majke. Lili iz Čestera kaže da joj nije važna boja očiju, ali da bi više voljela da davalac ima tamnu ili crnu kosu. Marija iz Londona kaže da ona i supruga imaju dobar posao i žele bebu da bi upotpunile porodičnu sreću. Lusi (25) je upravo raskinula i ima problema sa plodnošću, pa joj se žuri da zatrudni.
Davalac i primalac dogovaraju se na internetu da bi u vrijeme ženine ovulacije, muškarac “isporučio” pošljku na vrata, na primjer, u termosu. Nakon toga žena pomoću šprica ubrizgava sebi spermu. Stručnjaci, međutim, upozoravaju na rizike samoinseminacije spermom nabavljenom preko interneta.
“Posljedice mogu biti opasne po život”, kaže profesor Čarls Kingsend iz vodeće kompanije za vantjelesnu oplodnju u Britaniji “CARE Fertility”. Sperma može da prenese svakakve infekcije, a dijete da naslijedi genetski poremećaj za koji otac i ne zna da ga ima. Najzad, pitanje je da li su spermatozoidi uopšte plodni. Pored mogućih zdravstvenih problema, dobijanje djeteta na ovaj način može imati i zakonske posljedice. Rizici postoje i za davaoce. Dok muškarci koji doniraju spermu preko ovlašćenih organizacija nemaju zakonsku odgovornost prema djeci, ovo ne važi za davaoce sperme na Fejsbuku, čak i ako je majka saglasna, upozorava HFEA, britanska Uprava za humanu oplodnju i embriologiju.
Sve ovo nije prepreka za Klajva Džonsa. Penzionisani nastavnik matematike iz Darbija ima 65 godina, oženjen je i ima troje svoje djece. Davalac je sperme već osam godina i doprinio je začeću 116 djece. Kaže da osjeća nezadrživ poriv da proizvodi bebe. Davaoci sperme u zvaničnim bankama ne mogu biti stariji od 45 godina, pa se zbog toga okrenuo Fejsbuku, gde je suočen sa ogromnom potražnjom, prenosi Blic.
“Radim to prije svega zato što želim da pomognem. Kako je tim jadnim ženama bez muškaraca? Osjećam moralnu odgovornost. Moram to da radim”, objašnjava on.
Njegovoj supruzi se to baš nije dopadalo, pa su se u međuvremenu razveli, a on najveći dio vremena provodi u kombiju kojim isporučuje spermu kupcima.
“Divan je osjećaj kada vidiš radost na njihovim licima. Stvara zavisnost”, kaže Klajv i dodaje da je najveća nadoknada koju je ikada tražio za uslugu iznosila 30 funti.
Ejmi Frost iz Stouka na Trentu potražila je pomoć na Fejsbuku, jer je njena supruga Aliks već imala dijete iz prvog braka tako da one nemaju pravo na besplatnu vantjelesnu oplodnju.
“Odavno želim da budem majka. Pitali smo prijatelje i ljude iz kraja da li bi nam dali spermu, ali svi su nas odbili”, kaže Ejmi, koja je u međuvremenu našla pravog davaoca i poslije tri mjeseca zatrudnila. Svjesna je opasnosti koje vrebaju: postoje muškarci koje primoravaju žene na seks, tvrdeći da će dati spermu samo ako je postupak “prirodan”.
“Za mene to nije dolazilo u obzir. Lezbijka sam i udata. Bombardovali su me takvim porukama, ali na kraju sam ipak uspjela”, kaže Ejmi.