“Momak. Tužan, usamljen, željan iskrene ljubavi, porodične topline, željan bebinog smijeha i plača, ali bebu ne mogu imati bez iskrene srodne duše, ako postoji takva srodna duša, djevojka, ili usamljena mlada žena, koja želi život na selu i koja voli djecu da ih zajedno stvorimo nek mi se javi…”, ovako se javno na svom Fejsbuk profilu obratio Milan.
“U Srbiji postoji još mjesta i ljudi koji žive u selu, koji imaju dušu, ljubav, toplinu, ali sve više u selima takvih ljudi ostaje samo na svom ognjištu, jer djevojke, ove naše srpske, neće da se udaju u sela, sve rjeđe u selima se čuje pucanj prangija na svadbama, jer sve rjeđe ima svadbi u selu, sve je manje bebinog plača, smijeha u selu, seoske škole su negdje skroz zatvorene”, požalio se Milan. Mnogo toga još može da ispovijedi njegova, kako sam kaže, bolna duša.
“Njima djevojkama je važno da imate pun džep novca i možete biti lijepi, ružni, njima to nije važno, važan im je provod, a neće da budu u obavezi da budu majke, supruge, domaćice”, priča Milan.
Milan, inače jedinac, kaže da živi od svog rada, od svojih deset prstiju. Živi sa majkom starom 75 godina, dok mu je otac preminuo 2008. U ljubavi nije imao mnogo sreće. Imao je djevojke koje su došle, ali ako im je Milan bio drag, selo nije.
“Bile su dvije. Sa jednom sam 2000. godine bio u vezi godinu i po dana. Druga je bila 2011. godine, oko godinu dana, ali im se selo nije svidjelo, nagovarale su me da idem sa njima u grad, ali ja nisam želio, iskreno volim selo, volim ovo što radim, uživam u mom selu, ovom raju, čistom vazduhu, cvrkutu ptica, šumi, prelijepoj rijeci Kamenici koja protiče 200 metara ispod moje kuće, a koja spada među pet najčistijih rijeka u Srbiji”, priča Milan. Milan nosi i jednu tešku uspomenu – vojničke dane u ratnom okruženju. To ga je učinilo jačim, ali stvorilo i jednu ranu koja ne može nikad da se zaboravi. Poginuo mu je drug, prenosi Blic.
“Ja sam bio u vojsci na Kosovu 1998. i 1999. godine za vrijeme bombardovanja Srbije. Bio sam sve vrijeme od prvog do zadnjeg dana vojnog roka na Kosovu. Moj drug koji je bio jedinac kao i ja i na Kosovu, od prvog dana bili smo zajedno, spavali krevet do kreveta. Izgubio je život za otadžbinu 31. marta 1999. godine, on je iz mog susjednog sela Tometino polje”, priča Milan pokazujući njegov grob.
