Možda i posljednji matrijarhat na svijetu: Upoznajte pleme u kojem žene dominiraju

18.03.2021. | 08:59

Da postoje slučajevi u društva u kojima dominiraju žene svjedoči način života jednog tibetanskog plemena, koje se smatra možda i posljednjim matrijarhatom na svijetu.

Mosuo je mala etnička grupa koja živi u Junanu, jugozapadnoj kineskoj provinciji, u podnožju Himalaja, sastoji se od oko 40.000 pripadnika. Mosuo pleme ima prilično dugu istoriju, koja datira čak 2.000 godina unazad, a ono što je specifično za ovu zajednicu jeste što je oduvijek negovala tradiciju i kulturu matrijarhata, prenosi Avaz.

Do prije nekoliko godina Mosua pleme je bilo prilično izolovano i gotovo da nije imalo kontakta sa spoljašnjim svijetom, međutim interesovanje turista za njihov način života i običaje učinili su da se ova zajednica polako otvara prema svijetu i pokazala se kao izuzetno gostoljubiva.

U ovom plemenu žene su te koje donose odluke i koje stoje na čelu porodice, koja ni ne postoji u obliku na koji smo mi navikli. Obično se sastoji od 10 ili čak više članova i imovinom raspolažu žene, prenosi Blic.

U okviru zajednice ne postoji čak ni konvencionalni brak, već se praktikuje neka vrsta “otvorenog, liberalnog braka”, gdje je ženama dozvoljeno da imaju koliko god žele ljubavnika. One se ne udaju, već muškarci, koje Mosua žena poželi, noću dolaze u njenu kuću i provode noć sa njom i jedno što je važno jeste da napuste “ljubavno gnjezdo” prije nego što svane. Ukoliko žena nije više zainteresovana za vezu sa dotadašnjim ljubavnikom, o tome će ga simbolično obavjestiti uz pomoć muških cipela na kućnom pragu, dajući mu do znanja da je njegovo mjesto zauzeto.

Djeca pripadaju majci i odgaja ga majčina porodica, čije prezime dobija, a sa ocem održava minimalne kontakte. Zbog ove prakse u jeziku Mosua plemena ne postoje riječi za oca ili muža, već su glavne muške figure u životu djece ujaci koji žive sa majkom.

Zapravo, u ovom plemenu muškarci nemaju posebne odgovornosti, njihova jedina obaveza je stočarstvo i ribolov.

Ceremonija stupanja u brak ne postoji i tradicija kaže da imati samo jednog partnera predstavlja nepoštovanje predaka i smatra se nepodobnim. Iako su dugogodišnje veze između partnera uobičajene, zajednički život nije preporučljiv, a imovina ne postaje zajednička, jer je raspolaganje njom prepušteno samo ženama. Ukoliko partneri odluče da ne žele više da budu zajedno, jednostavno se razilaze, bez razvoda i suda.

Nakon smrti majke sva imovina prelazi u ruke kćerki, nikako sinova, iako im je dozvoljeno da ostanu u porodičnoj kući.