Mrmot koji prognozira vrijeme izašao iz jazbine i ugledao svoju sjenu – evo šta to znači

02.02.2022. | 21:38

Dan mrmota se u Sjedinjenim Američkim Državama obilježava svake godine 2. februara i bazira se na vjerovanju da na taj dan mrmot izlazi iz svoje jazbine da “predvidi” vrijeme.

Predanje kaže da ako glodar vidi svoju sjenku na 2. februar, uplašiće se i vratiti u brlog, što znači da će zima potrajati još šest sedmica. Ako je ne vidi, proljeće je na putu.

Čuveni mrmot vidio je svoju sjenu rano u srijedu tokom godišnje ceremonije Dana mrmota u Gobler's Nobi u zapadnoj Pensilvaniji, signalizirajući da se Old Men Vinter neće uskoro očistiti.

Filovi vjerni obožavatelji vratili su se na ruralno mjesto nakon što je zabrinutost zbog pandemije primorala organizatore da prenose uživo godišnji događaj prošle godine tokom kojeg je pozvao na još šest sedmica hladnoće i snijega.

Godišnji ritual u Pensilvaniji datira iz 1887. godine, prema Punsutavni Graund Klabi. Tradicija je proizašla iz praznika Svijećnice 2. februara u Europi, kada bi kršćani nosili svijeće u crkvu da ih blagoslove.

Popularna engleska narodna pjesma objavila je da će zima imati “još jedan let” ako su uslovi na Svijećnicu fer i vedri.

To tumačenje je na kraju postalo prihvaćeno u većem dijelu Europe sve dok nije dospjelo u Njemačku, gdje je jazavac postao dio tradicije i “druga zima” bi se očekivala ako bi ugledao svoju sjenu na Svijećnicu.

“Kako su njemački doseljenici došli u današnje Sjedinjene Države, tako su došle i njihove tradicije i folklor”, rekli su organizatori Punxsutawneyja na svojoj veb stranici.

“Uz odsustvo jazavaca u Sjedinjenim Državama, odabrana je slična životinja za hibernaciju.”

Spominjanje Graundog Deja prvi put se pojavilo u lokalnim novinama Punsutavnej 1886. Sljedeće godine je bio prvi službeni događaj u Gobler's Nobi, rekli su organizatori.

“Danas je Dan mrmota ostao ono što je bio kada je tradicija prvi put došla na naše obale i našla put do Punsutavneja. Dan da se sve shvati malo manje ozbiljno, i razbije zimska monotonija… bar na kratko!”

Oznake: Mrmot, Sjena