Na brdu iznad Banata zemlja izbacuje ljudske kosti? Ljudi i danas pričaju o kletvi koja se obistinila
10.08.2020. | 22:12Više od 100 godina, Titel čuva priču o jednom prokletstvu koje je ozbiljno uzdrmalo Bačvane. Nekada je bilo dovoljno izgovoriti samo “Šmitmajer”, pa da mještane Šajkaškog regiona uhvati jeza.
Strah se prenosio sa koljena na koljeno, pa je i mlađim generacijama danas poznato da se mjesto strave nalazi na Titelskom brijegu zvanom Kalvarija. Tu, odakle puca najljepši pogled na Tisu, gdje se vide i Bačka i Banat, prošlost je ispisala mračne stranice. Zbog kletve jedne djevojke, koja se slomila tamo gdje je i upućena – na leđima porodice Šmitmajer, dugo u ovom kraju nije bilo mira.
Na samom vrhu brda nalazi se kapela narušenog “zdravlja”. Golih zidova, bez vrata i zvona, stajala je usred Kalvarije kao posljednji zatočenik priče o davnoj prošlosti. Podigli su je 1892. godine Franc Šmitmajer i njegova supruga, u znak sjećanja na preminulu kćerku. Klupko počinjemo da raspetljavamo uz pomoć Jovana Nemeta, koji je odrastao na tom brdu, provodivši djetinjstvo igrajući se na brdu.
– Moj otac je bio grobar, pa mu je u opisu posla bilo i da održava kapelu, a sjećam se da me je stalno opominjao da se ne penjem na nju, jer mogu da nastradam i stvarno bih svaki put, kada bih se popeo na desnu stranu kapele, pao i povrijedio se – kaže Nemet.
– Plašili smo se da ne vidimo ono što mnogi jesu – kosti pokojnika, a otac ih je često viđao kako se promaljaju iz zemlje – priča nam Jovan nemet, koji danas radi na riječnom brodu.
Upravo se ta slika preslikava iz kletve koju je krajem 19. vijeka uputila siromašna djevojka Marija. Nikada nije prestala da se nada da će joj se sreća osmijehnuti. Novac koji je teškom mukom zarađivala davala je na narodnu lutriju. Kako je bila nepismena, svaki put je svoj loz davala Francu Šmitmajeru, bačvaru, kojem je donosila vodu sa rijeke.
On bi joj govorio da nije ništa dobila i da može da baci srećku, sve dok jednom nije izvadio iz kante bačenu lutriju i unovčio ogromnu premiju. Marija je otišla kući u saznanju da nije ništa dobila, a Šmitmajer ju je ostavio da ostane u neznanju.
– On se preko noći pretvorio u najbogatijeg čovjeka kraja, kupio je mlin, ciglanu, novu kuću i zemlju koja se i danas naziva Šmitmajerova duž – priča Jovan.
I tako je sve otišlo u nepovrat. Franc se nepošteno obogatio, pravdajući se po mjestu kako je usnio san – ukazao mu se, govorio je, čovjek koji mu je otkrio gdje se nalazi zakopano blago, pa je on pratio smjernice i pronašao ga, ali, Marija nikada u to nije povjerovala. Proklinjala ga je svakog dana rječina: “Dabogda vam zemlja kosti izbacivala i sve vam prokleto bilo”. Pratila ga je na svakom koraku, a naročito ga je klela u trenucima kada bi ga viđala sa kćerkom.
Njene riječi su odjekivale, parajući nebo, a njegova pohlepa je došla na naplatu. Šmitmajer je, nedugo pošto se obogatio, ostao bez kćerke miljenice. Djevojčica je preminula pod nerazjašnjenim okolnostima.
Franc i njegova supruga su se razboljeli od tuge, shvativši da ih je stigla Marijina kletva. Odlučili su da podignu kapelicu, u nju polože kćerkino tijelo i posvete se vjeri, kako bi bar malo okajali grijehe. Ali ubrzo su izgubili i svo imanje, tako da im je život sasvim izgubio smisao, što je Marija i željela. Sve što je htjela bilo je da pate i da preostale dane provedu u najgorim mukama – kaže Nemet.
Šmitmajerovi su sahranjeni u kapelici koju su podigli, ali Marijina kletva ni tada nije utihnula. Navodno su njihove kosti počele da plaše mještane. Baš onako kako je ona govorila da će biti. Kapela je, zatim, počela da propada. Niko je više nije čuvao, niti održavao, a ogoljeni zidovi i obezglavljeni zvonik potpuno su joj izmijenili lice. I cijela Kalvarija je u tišini.
Izvor:(Novosti.rs)
