Neobičan performans u Beogradu: Kolektivno vrištanje žena

05.05.2022. | 15:28

Žene u Beogradu će prekosutra, 7. maja u 15 sati kod spomenika Stefanu Nemanji, ispred platoa Skupštine i ispred Fakulteta likovnih umjetnosti kolektivno vrištati. O čemu je riječ?

Naime, biće izveden performans “Burn/Out”, koji je smislila umjetnica Dea Džanković. Za portal Danas.rs objasnila je da je “burnout” stanje mentalne, emocionalne i fizičke iscrpljenosti, prouzrokovano dugotrajnim i intenzivnim stresom zbog kojeg osoba osjeća da ne može da izađe na kraj sa konstantnim, namentnutim zahtjevima koji je dovode do osjećaja bespomoćnosti i bezvoljnosti i, na kraju, do potpune iscrpljenosti.

“Sagorijvanje nam se dešava kao posljedica ritma života koji nam je nametnut i očekivanja koje svaki pojedinac mora da ispuni da bi opstao u društvu. Uticaj moderne tehnologije nas je, uprkos originalnoj koncepciji ‘velikog osloboditelja vremena i podrške naše svakodnevnice’, ironično ‘porobio’. Protivprirodno je ono što očekujemo od naših tijela i umova na svakodnevnom nivou, bez dovoljnog vremena da zapravo procesuiramo kroz šta prolazimo”, kazala je Dea.

Smatra da se u nama “talože” tenzija, anksioznost i stres, s kojima se nemamo vremena suočiti sve dok ne dođemo u situaciju da moramo, a tada uglavnom bude kasno.

“Prije nešto više od dvije godine prošla sam kroz burnout. Pamtim ga kao jedno od najstrašnijih iskustava u životu, a ove godine sam se opet opasno približila ka ponavljanju istog. To stanje u alarmantnom porastu viđam svuda oko sebe. Zato se performans bavi pošasti kojom se gotovo svi suočavamo uslijed svega kroz šta prolazimo – od pandemije, geopolitičke situacije, političke situacije u našoj državi, istupanja žena u razotkrivanju užasa koje doživljavaju u svim sferama društva i različitim institucijama, sve većom nemogućnošću za ‘sigurnom’ egzistencijom…”, rekla je.

Na pitanje zašto poziv za učešće u performansu nije namijenjen i muškarcima odgovorila je:

“Nisam ovim performansom nužno željela da nepravedno izostavim muški pol, već da iskreno ukažem na nešto što dolazi iz proživljenog iskustva. Žene su daleko više izloženije stresu nego muškarci. Stres uzrokuju društveni pritisci, psihofizičke eksploatacije i sve forme institucionalnog nasilja. Od nas se uvijek očekivalo više i ta očekivanja su samo porasla, srazmjerno sa stopom stigmatizacije i osude društva, iako bi trebalo da je suprotno”, navela je.

Misli da lokacije na kojima se performans održava “apsolutno predstavljaju primjere centara moći i izvora frustracije”. Kako kaže, da se ovaj performans izvodi na drugoj lokaciji, npr. negdje u prirodi, poprimio bi potpuno drugu kontotaciju i dimenziju od onoga što želi da postigne.

Dodala je i to da život u stanju suspendovanog straha uzima danak na psihu, htjeli mi to ili ne, jer se osoba osjeća nemoćno naspram izvora frustracije. Najstrašnija stvar je, smatra ona, ta što se pojedinac osjeća izolovano, a nije.

“Jeste na nama da mijenjamo aspekte društa koje nas kolektivno ugrožava, ali prvo treba premostiti taj jaz između ‘ja’ i ‘mi’. Ne želim da se pretvaram da imam rješenje za ovu pojavu. Međutim, da bismo bilo šta promijenili, potrebno je da ukažemo da problem postoji, da otvoreno pričamo o tome, a da se sve ne zaustavi na tome, već se direktno konfrontirati sa istim. Više od svega, ovakva vrsta performansa pojedincu daje prostor za jedan apsolutno primordijalni iskaz nezadovoljstva i treba da služi kao svojevrsna katarza”, zaključila je Džanković u razgovoru za Danas.rs.