Neobični sindromi koji pogađaju turiste: Neki zbog njih završe i u bolnici

05.03.2023. | 22:09

Putovanja povezujemo sa učenjem, zabavom, širenjem vidika i bogatstvom duha. Ipak, može li nekad ovih stvari biti previše za procesuiranje?

Čini se da neka mjesta proizvode toliko specifične reakcije da po njima dobijaju i ime: Jerusalim, Pariz, Firenca, Indija… Psiholozi podsećaju na to da treba uzeti u obzir i iscrpljenost od puta, koja sigurno ne pomaže u “normalnom” upijanju i doživljaju destinacije.

Ovi sindromi nisu službeno priznati kao “stanja”, ali njihovi nazivi pomažu doktorima da lakše prepoznaju korijen problema.

Jerusalimski sindrom

Jedan od najstarijih gradova svijeta i mjesto interakcije tri vjere svake godine privlači milione hodočasnika iz svih krajeva svijeta. Ipak, ne podnesu svi putovanje svog života lako.

Jerusalimski sindrom mentalni je fenomen koji uglavnom pogađa one putnike koji u Jerusalim dolaze sa vjerskim motivima. Vjeruje se kako sam dolazak u grad koji je prepun istorijskom težinom i religijskim značenjem može predstavljati okidač i može dovesti do opsesivnih ideja i iluzija. Osoba počinje da vjeruje da je “odabrana” i počinje da se ponaša kao mesija.

Ovaj sindrom je prvi put identifikovan prije 20 godina, a zabeleženo je oko 100 slučajeva godišnje. Sindrom nije vezan uz određenu vjeru.

Pariski sindrom

Za razliku od jerusalimskog, Pariski sindrom zna i da nasmijje ljude, a u doba društvenih mreža i uljepšavanja fotografija sa putovanja mogli bismo ga primijeniti na više lokacija.

O čemu se radi? Pariski sindrom naziv je za osjećaj razočaranja kod onih koji, po dolasku u Pariz, shvataju da nije onoliko lijep koliko su očekivali. Nažalost, nije riječ o običnom razočaranju koje smo svi negdie prošli, već o vrsti kulturološkog šoka sa teškim simptomima.

Osoba može imati halucinacije ili može osjetiti ekstremnu anksioznost i osjećaj depersije praćene fizičkim simptomima poput vrtoglavice, znojenja i povraćanja.

Prvi zabilježeni slučajevi hospitalizacije ljudi zbog pariskog sindroma uočeni su među japanskim i kineskim turistima s obzirom na to da mediji u njihovim zemljama idealiziraju Pariz. Ali, umjesto filmske romantike dočekuju ih haos u saobraćaju i ne tako šarmantni konobari koji ne žele da komuniciraju na engleskom.

Ovo posebno teško pada onim Japancima koji prvi put putuju i susreću se sa kulturom toliko različitom od svoje.

Japanska ambasada i dalje svake godine dobija pozive upomoć, a sada sarađuju i sa lokalnom bolnicom.

Firentinski sindrom

Neki ga zovu “bolest ljubitelja umijetnosti”. Iako zvuči romantično, nije.

Ime je dobio po francuskom piscu Stendalu, koji je posetu Firenci ovako opisao u svojoj knjizi:

“Upao sam u ekstazu od same ideje da sam u Firenci. Srce mi je udaralo, život me napustio, hodao sam u strahu da ću se srušiti.“

Javlja se najčešće kod osjetljivih osoba koje putuju same, naročito ako je riječ o ljubiteljima umjetnosti izloženima velikoj ljepoti ili velikom broju remek-djela odjednom.

Manifestuje se znojenjem, tahikardijom, bolovima u stomaku, osjećajem teskobe ili ekstremne euforije.

Indijski sindrom

Brojni putnici dolaze u Indiju kako bi otkrili sebe i naučili više o spiritualnosti. Na kraju krajeva, Indija nam je u medijima predstavljena kao mistična i gotovo onozemaljska destinacija, a mnogi lokalni stanovnici biće srežni zbog mogućnosti da unovče svoje običaje i time podupru mitove.

Vjeruje se kako indijski sindrom predstavlja posljedicu zapadnjačkog fetišiziranja Indije i nastojanja da se uklopi u potpuno drugačiji stil života i ponašanja.

O indijskom sindromu govorio je francuski psihijatar Regis u svojoj knjizi “Ludi za Indijom”. Kod zapadnjačkih turista koji su “poludjeli” za Indijom uočio je slične simptome: iluzije o posjedovanju nadljudskih moći, uvjerenje da su reinkarnacija svetaca, tvrdnje da mogu vidjeti svoje prethodne živote i sl.