Nevjerovatno otkriće: Pronađene stijene sa beskonačnom energijom
13.09.2024. | 08:56Proizvodnja čiste električne energije nudi toliko mogućnosti da ih je nemoguće sve nabrojati. Od korišćenja na dnu mora (kao u Njujorku) do krovova zgrada (kao u Kaliforniji), pronašli smo brojne opcije.
Međutim, jedna od njih upravo je privukla interes cjelokupne međunarodne zajednice. Pronašli smo stijene sa beskonačnom energijom, bijele boje i 100% obnovljive, koje bi mogle postati “zlatni“ rudnik za kojim tragamo vijekovima.
Stijene sa beskonačnom energijom?
Potraga za jeftinim, čistim oblicima energije je kontinuirani proces, a jedno od najzanimljivijih otkrića koje se pojavilo dolazi sa Instituta za tehnologiju Masačusetsa (MIT). Profesor Ivnetim Abate predvodi tim koji razvija proces za ekstrakciju vodonika iz stijena, što bi moglo otvoriti novi ogroman izvor energije bez ugljenika.
Prirodni vodonik, posebno bijeli vodonik, nastaje reakcijom vode sa stijenama bogatim gvožđem; gvožđe korodira i oslobađa vodonik. Ovaj proces se odvija u Zemljinoj kori, omogućavajući stvaranje čistih mjehurića vodonika koji ranije nisu istraživani (nešto slično projektu u Albaniji, kao što možda već znate).
Ostali resursi, kao što je voda, procijenjeni su od strane Američkog geološkog zavoda da sadrže možda milijarde tona geološkog vodonika zarobljenog unutar Zemljine kore. Ova dostupnost, u kombinaciji sa perspektivom da vodonik postane čisti energetski vektor, privukla je interes istraživača i vlada širom svijeta.
Od nevjerovatne snage do neočekivane cijene: Zašto bi ekstrakcija vodonika iz stijena mogla biti dobra ideja
Еlektrohemijska redukcija CO2 je još uvijek u razvojnoj fazi, posebno pod neutralnim pH uslovima. Istraživačka grupa profesora Abatea na MIT-u sprovodi istraživanja kako bi usmjerila proces elektrolize CO2 i stvorila sofisticirani fleksibilni materijal na bazi ugljenika, podržan sa samo 1 dolarom (da, toliko je jeftino).
U pokušaju da identifikuju idealne uslove za sintezu vodonika ispod zemlje, koristeći milione dolara iz Ministarstva energetike SAD-a u vrijednosti od 3 miliona dolara, tim se nada da će identifikovati niz uslova koji bi mogli učiniti proces efikasnijim. Njihov cilj je da prepolove troškove elektrolize vode ili pronađu bolji način.
Razvoj katalizatora: Tim radi na stvaranju suspenzije sa vodom kao glavnim sastojkom; eksperimentišu sa mnogim katalizatorima koji bi mogli ubrzati reakciju generisanja vodonika.
Sistem velike propusnosti: Naučnici planiraju da kreiraju inteligentni sistem sa robotima koji će omogućiti poređenje različitih sastava katalizatora i modeliranje njihovog uticaja na stijene porijeklom iz različitih oblasti.
Optimizacija parametara: Planirano je proučavanje prinosa vodonika i efikasnosti različitih mikroorganizama sa ciljem definisanja najboljih uslova za proizvodnju vodonika – temperature, pritiska i pH vrednosti.
Da li je plav? Da li je zeleni? Amerika je izmislila novu boju vodonika, i izuzetno je jeftin
Što se tiče različitih metoda proizvodnje vodonika, svaka spada u određenu kategoriju boje na osnovu nivoa uticaja na životnu sredinu i načina na koji je vodonik proizveden. Ipak, geološki vodonik se ponekad opisuje kao “bijeli“ ili “zlatni“ vodonik na osnovu njegovog porekla i perspektiva da postane zeleno gorivo.
Dok se “sivi“ vodonik dobija iz prirodnog gasa ili uglja, a “zeleni“ putem elektrolize vode sa električnom energijom iz obnovljivih izvora, “bijeli“ vodonik zahtijeva malo obrade i može biti manje intenzivan u smislu emisije ugljenika. Takva klasifikacija čini ga pogodnim da se naziva održivim izvorom energije.
Postojanje bijelog vodonika u stijenama u Americi predviđano je godinama, ali niko nije pronašao zaista stabilan i dovoljno snažan izvor da bi se uložile milijarde dolara u finansiranje. Ovoga puta sve ukazuje na to da će on, zajedno sa geotermalnom energijom, postati rudarstvo budućnosti, daleko od neobnovljivih i zagađujućih izvora energije koji se još uvijek istražuju u državama poput Aljaske (i koji nas sve više udaljavaju od klimatskih ciljeva za 2030. godinu), piše “Еko Njuz”.
