Niska cijena pobijedila nepreciznost i nepraktičnost: U SAD luduju za ovom napravom

16.07.2020. | 14:13

Smatrajući kako ovakav pištolj nema svrhe i smisla u moderno doba, nismo mu pridali pažnju, međutim, stvarnost nas je po ko zna koji put demantovala.

Na ovogodišnjem sajmu Šot Šou u Las Vegasu, među obiljem novih modela kratkocevnog oružja zapazili smo i vizuelno krajnje nedopadljivu novotariju koju je predstavila nama nepoznata američka firma “Eltor Corporation” iz Finiksa u Arizoni. Na prvi pogled, bilo je uočljivo kako se radi o pojednostavljenom dizajnu jednometnog oružja, još prostije konstrukcije nego što je bio čuveni Liberator FP45 iz vremena Drugog svjetskog rata, a jednim djelom nalik nešto kasnije napravljenom “Deer gun” za CIA.

Tipično za američko shvatanje vatrenog oružja, niska cijena i agresivna propaganda mogu da izdejstvuju dio tržišnog kolača doslovno svačemu što se ponudi na pravi način. Budući da osnovna verzija u kalibru 9×19 mm košta tek 129 dolara, a ona u slabijem kalibru 9×17 mm je deset dolara jeftinija – dovelo je do situacije da izvjesna kategorija korisnika prihvati Altor pištolje kao korisnu alatku.

Idealan za skriveno nošenje

Fabrika ga deklarativno predstavlja kao idealno kompaktno oružje namijenjeno samoodbrani, jer dimenzijama ne opterećuje korisnika. U tom smislu, opisano je kao se on može prenositi u kutiji u alat, džepu jakne, kaseti automobila i gdje sve još ne, a napasnik neće primijetiti da ste naoružani sve do momenta kada je korisniku neophodna zaštita.

Objektivno posmatrano, ovo je svojevrsni nonsens jer osnovni principi odbrane života i imovine zasnivaju se na nekim drugim postavkama. Osim toga, na američkom tržištu polovnog oružja, mogu se pronaći izvrsno očuvani primjerci znatno moćnijih i efikasnijih pištolja i revolvera malog formata, tek nešto malo skuplji od maloprodajne cijene Altora. Dalje, reklamirano je kako ova i slične spravice mogu vrlo efikasno da posluže za odbranu od raznih divljih životinja prilikom boravka u prirodi, počev od zmija do krupnih predatora. Daleko od istine i realnosti, ali ako se neki američki kamper, ribolovac ili drugi hobista osjeća sigurnije sa ovim u džepu ili rancu – neka mu tako bude.

Minimalizam na djelu

Tehnički posmatrano, Altor je uprošćeno oružje do krajnjih granica sa samo šest dijelova. Osim polimerskog usadnika i držača udarne igle, tu su još i udarna opruga, cijev, zatvarač i igla izrađeni od nerđajućeg čelika. Sve neodoljivo podsjeća na takozvana “zip” oružja koja se uobičajeno izrađuju u domaćoj garažnoj radinosti već decenijama, ali tu prestaju sve sličnosti.

Način punjenja i pripreme za upotrebu je neobičan. Cijev se zakretanjem odvoji od sklopa, pa potom metak umjetne sa prednje strane zatvarača. Kako bi se metak ispravno postavio na svoje mjesto, neophodno je blago povući okidač unazad kako bi se izbjegao kontakt sa vrhom udarne igle. Potom se cijev vrati i oružje je spremno, a kočnicu predstavlja mogućnost blagog pomjeranja cijevi u smjeru kretanja kazaljke na satu. Okidanje je takođe nekonvencionalno, jer se obarač aktivira otpuštanjem kao što čine korisnici kompaund lukova u streličarstvu.

Za kratka rastojanja

Prema riječima američkih novinara koji su bili u prilici da isprobaju Altor, provizorni nišani ne omogućavaju plasiranje hica iole tačno na udaljenostima većim od par metara, što nije spriječilo tamošnje entuzijaste da montiraju optičke refleksne nišane, neki čak i prigušivače. Zanimljivo, neki su na taj način uspijevali da ostvare pogotke u grudnu metu čak i na daljini od 25 jardi, ali to definitivno nije ono što se od jednog ovakvog oružja očekuje. Trzaj je prihvatljiv iako je opšta ergonomija sprave daleko od optimalne, a masa je oko 300 grama.

usljed primijenjenih materijala (nerđajući čelik i polimer) naglašava se kako Altor ne iziskuje neko naročito održavanje, ali to generalno ne doprinosi ukupnoj ocjeni uspješnosti. Po američkim kolegama jedina racionalna primjena se može pronaći kod osoba koje se bave smještajem životinja u tipskim azilima ili se bave uzgojem krupne stoke, pa se periodično suočavaju sa potrebom plasiranja samilosnog hica kada i ako određena životinja pati, a veterinarska specijalizovana služba ne može da stigne blagovremeno. Djeluje surovo, ali takve situacije se dešavaju. Za sve ostalo, postoje neuporedivo bolja rješenja.

 

Izvor:(Novosti.rs)