Novi tokovi Hitlerove zaostavštine: Iz podruma u muzej

19.02.2022. | 22:34

Na buvljacima, ali i na portalima za prodaju na internetu, ima mnogo predmeta iz vremena nacizma. Jedna izložba u Istorijskom muzeju Austrije tim povodom postavlja pitanje: šta raditi s tim predmetima?

„Gvozdeni krst” iz 1939. godine prodaje se za 1.200 evra, srebrni prsten SS-jedinica za 300 evra, traka za rukav s natpisom „Velika Njemačka” za 1.100 evra. Na internet-stranici jedne aukcijske kuće mogu se naći razni relikti iz vremena od 1933. do 1945. Predmeti iz vremena Trećeg rajha su pod posebnom rubrikom, tako da zainteresovani kupac može direktno da dođe raznolike ponude.

Njemačkoj je „po članu 86 Krivičnog zakona zabranjeno širiti, proizvoditi, trgovati ili na nosačima podataka javnosti činiti dostupnim propagandna sredstva organizacija koje su protiv (njemačkog) ustavnog uređenja”, podsjeća Mihael Terhag, advokat i stručnjak za IT-pravo.

U takve organizacije ubrajaju se i lijeve i desne ekstremističke i terorističke organizacije koje je zabranio Savezni ustavni sud. Osim toga, zabranjena su i propagandna sredstva „koja su, s obzirom na svoj sadržaj, namijenjena nastavku ciljeva neke bivše nacionalsocijalističke organizacije”, prenosi RTS.

Prodaja nacističkih relikvija nije uvijek kažnjiva

Da li je dakle prodaja tih predmeta kažnjiva? Nije uvijek. Ako se radi o ostacima iz prošlosti s nalijepljenim kukastim krstom i drugim nacističkim oznakama, prodaja je u načelu dozvoljena. Ni posjedovanje takvih predmeta nije kažnjivo.

„Ako baka u regalu još ima staro izdanje knjige ‘Majn kampf’, ona time ne čini krivično djelo. Ali, ako baka još ima 20 takvih knjiga u podrumu i stavi ih na prodaju preko I-beja, to bi u određenim okolnostima moglo da bude kažnjivo ponašanje”, kaže Terhag. Jer, zabranjeno je „širenje, proizvodnja, uvoz i izvoz, kao i skladištenje s ciljem širenja, odnosno stavljanje dostupnim propagandnog materijala na nosačima podataka”. Ali, samo posjedovanje nije.

A šta ako neko na tavanu pronađe oznaku NSDAP (Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke)? Da to brzo vrati u kutiju i ne bavi se više time? Da baci u đubre? Da proda? Ili da pokloni nekom muzeju?

To pitanje svakom posjetiocu postavlja istorijski muzej Austrije svojom aktuelnom izložbom pod nazivom „Ukloniti Hitlera: iz podruma u muzej”. Kada kupi ulaznicu, posjetilac dobija i cedulju na kojoj je opisan jedan predmet iz vremena nacionalsocijalizma i na kojoj se postavlja pitanje: da li biste Vi taj predmet uništili, prodali ili sačuvali? Takva posjeta nije od onih kod kojih se opušteno prolazi hodnicima muzeja i posmatraju eksponati. Čovjek se direktno suočava s prošlošću.

„Mi kao društvo ne možemo da preuzmemo odluku za svakog pojedinca o tome kako se ophoditi s reliktima tog vremena. Svako mora za sebe da donese odluku. A istorija se tiče svih nas, prije svega savremena istorija”, kaže Monika Zomer, direktorka muzeja, koja je zajedno sa Štefanom Benedikom i Laurom Langeder pripremila izložbu „Ukloniti Hitlera”.

Baciti, prodati, sačuvati?

Bez obzira na to kakvu odluku čovjek da donese, pitanja koja se time nameću ostaju. Da li on to slavi nacistički režim ako čuva predmet? Ili priznaje, potiskuje sjećanje ako ga baci? Zar uništavanje ne predstavlja uklanjanje dokaza? Ili je možda sazrelo vrijeme za uklanjanje ostataka nacionalsocijalizma?

Muzej istorije Austrije u Beču izložio je 14 stolova s takvim predmetima – distancirano i trezveno. „Ne želimo da ti objekti budu interpretirani kao propagandni materijal. Mi smo ih samo stavili na te stolove. nema drugih sredstava koja bi mogla da stvore nekakvu auru tog objekta. Ako neki predmet posebno stavim na komad čoje, onda to dobija drugo značenje, za razliku od onoga ako ga jednostavno stavim na sto.”

Sram, srdžba ili potiskivanje

Predmeti iz vremena nacizma dospjeli su u Istorijski muzej na najrazličitije načine. Ljudi ih nekad samo predaju na ulazu u muzej, bez drugih podataka. Nekad ih anonimno pošalju poštom. U svakom slučaju, muzej te predmete ne kupuje, kako ne bi dodatno podizao cijenu tim predmetima. Muzeju ih većinom poklanjaju privatne osobe, ali i institucije.

„Mnogi koji ih poklanjaju žele da se na taj način od toga distanciraju. Mi tu govorimo o motivu ‘odbacivanja tereta’, možda i u okviru istorije sopstvene porodice”, kaže Monika Zomer. Ali, radi se i o tome da se ti predmete učine „produktivnim”, da se stave na raspolaganje „demokratskom obrazovanju”.

Drugi motiv koji se često navodi jeste da se spriječi da ti predmeti završe na tržištu. „A činjenica je da neki ljudi misle da je ilegalno imati te predmete kod kuće. Boje se da time čine kažnjivo djelo”, kaže direktorka muzeja.

Tako se na izložbi mogu vidjeti i dječja kolica za lutku koja je jedan vojnik Vermahta, nakon napada na Francusku, napravio od stvari koje je tamo oteo, pa ih je poslao svojim ćerkama u Njemačku. Ima mnogo takvih suvenira. I često se ne radi o samim predmetima, već više o priči koja se iza njih krije.

Primjer je i jedan mikrofon koji je vjerovatno Hitler koristio prilikom govora u Lincu povodom anšlusa Austrije. Do 1990. se taj mikrofon nalazio na radnom stolu tehničkog direktora pokrajinskog studija Austrijske radio-televizije (ORF). „Taj predmet smo preispitali uz pomoć istorijskih fotografija i vrlo je vjerovatno da je on stvarno tada korišćen. Ali, za nas to nije bilo presudno”, objašnjava Monika Zomer.

Zanimljivo je to da je tehnički direktor decenijama čuvao mikrofon. „Mikrofon je jednog dana izbačen iz upotrijebe, jer više nije odgovarao tehničkim zahtjevima. Ali nije uništen. Čovjek koji nam ga je poklonio, smatrao je da nije ispravno da ga čuva kod kuće, i zato ga je ponudio nama.”

Pored predmeta koji očigledno podstiču iz vremena nacističke diktature, ima i onih za koje se to na prvi pogled ne može reći. Takav je slučaj značke u obliku cvjeta koja se dobijala kada je neko nešto poklanjao u dobrotvorne svrhe.

„Te značke djeluju bezazleno, one su u obliku ruže ili nekog drugog cvjeta”, kaže Zomer. U stvarnosti je takav sistem nacistima služio za stvaranje zajednice koja slijedi njihovu ideologiju.

„To je bilo jasno rasistički motivisano, jer je bilo tačno regulisano kome ta dobrotvorna organizacija smije da pomaže, a kome ne. Pomagalo se, naime samo takozvanim čisto arijevskim porodicama”, objašnjava Monika Zomer.

Odgovori posjetilaca na pitanje kako bi postupili s nekim predmetom iz vremena nacionalsocijalizma, takođe su dio izložbe. Površine predviđene za to već su pune, kaže kustos Štefan Benedik. Već se uočava i određena tendencija. Većina posjetilaca bi se odlučila da sačuva predmete – zbog različitih razloga. Već samo na osnovu toga, kaže Benedik, mogla bi se napisati doktorska disertacija.

Izložba „Ukloniti Hitlera: iz podruma u muzej” (Hitler entsorgen. Vom Keller ins Museum) može se vidjeti do 9. oktobra 2022. u Istorijskom muzeju Austrije (Haus der Geschichte Österreich).