Kada se nesreća dogodila, imao je nešto više od godinu dana. Zajedno sa svojim gazdom, prelazio je preko pješačkog prelaza kada je naišao automobil koji ga je usmrtio. Miška je zahvaljujući brzim refleksima uspio da se spase, ali je čovjek na licu mjesta poginuo.
Psića svi rado hrane i pružaju mu pažnju ali kažu da on ne vjeruje nikome. Rodbina pokojnog vlasnika, pokušala je već nekoliko puta da ga vrati kući ali on nije želio tamo da se zadrži. Uvijek se vrati na isto mjesto, gdje dalje nastavlja uzaludno čekanje.
Možda se Miška uzaludno nada ili pak osjeća neobjašnjivu krivicu, zbog koje sada vječito stražari u nadi da će nekoga spasti, ukoliko se nađe u sličnoj situaciji poput njegovog pokojnog prijatelja.
Pamćenje pasa, uglavnom je kratotrajno i svodi se na pojedinačna sjećanja koja se vezuju za ljude, mirise, mjesta. Miška očigledno posjeduje odlično pamćenje, što vjerovatno ima dosta veze sa njegovom genetikom ali i posebnom vezom koju je ostavio sa svojim vlasnikom.
