Radi nasljedstva rođaci čuvaju i tarantule: Sve više ljudi ostavlja novac ljubimcima

09.09.2024. | 10:53

Broj ljudi koji nakon smrti zavještavaju nasljedstvo svojim kućnim ljubimcima je u porastu: sve je više vlasnika koji u svoje testamente ubacuju svoje pse, mačke, ptice i druge životinje i kako saopštavaju pojedine pravne službe u Velikoj Britaniji, jedan od osam Britanaca koji žele da ostave testament hoće da ustupi nešto svojim životinjskim prijateljima.

Griješite ako mislite da su u igri umjetnička djela ili dragocjena vaza, jer je uglavnom riječ o kešu. Iako su kućni ljubimci tehnički svrstani u zakonu kao “službene stvari”, novac im se ne može direktno ostaviti, ali se određena suma može ostaviti identifikovanom staratelju koji će brinuti o ljubimcu nakon što njegov vlasnik premine.

“Ovim ostavljam 90.000 funti svom rođaku Džeraldu koga sam mrzio jer me je gurnuo sa penjalice, ali samo pod uslovom da pazi na Hada, mog ljubimca tarantulu. Hadu su svakodnevno potrebni brašneni crvi, a sem toga, Had će morati da spava u Džeraldovoj spavaćoj sobi”, napisao je jedan vlasnik u testamentu.

Poslije godina provedenih u zajedničkom životu, između vlasnika i ljubimca postoji veliko razumijevanje i odanost koja s vremenom postaje jača, čak i kad je ljubimac dlakava tarantula. Pošto je broj kućnih ljubimaca u Velikoj Britaniji enormno porastao, posebno u vrijeme pandemije, sve više vlasnika želi da obezbijedi svoje životinje u slučaju da preminu i ostave ljubimce same, jer se plaše pomisli da bi životinje mogle da budu odbačene.

Opra Vinfri je navodno ostavila 30 miliona dolara za svoja tri španijela – Sani, Sejdi i Loren, ako bude preminula prije njih. Počivši dizajner Karl Lagerfeld ostavio je svojoj mački Šupet 1,2 miliona funti u kojima ona zaista uživa: mačka je nedavno proslavila 13. rođendan okružena balonima, na pikniku u krugu Versaja.

A 2002. godine, izdavač Majls Blekvel ostavio je 11 miliona funti svojoj kokoški Gigu.

Kada je Dasti Springfild umrla 1999. godine, saznalo se da je ostavila dobro nasljedstvo svom 13-godišnjem mačku Nikolasu, zajedno sa vrlo konkretnim uputstvima njegovom novom čuvaru. Prema željama Springfildove, Nikolas je mogao da jede samo hranu za bebe uvezenu iz Britanije, svako veče morao je da sluša njene hitove kao uspavanke, a u njegovom krevetu morala je da bude spavaćica koju je Dasti nosila kada je umrla.

Ipak, da li je prepuštanje miliona psu, mački, kornjači ili zlatnoj ribici pomalo suludo? Jer, malo ko je uvjeren da je mački potrebna rođendanska zabava u Versaju ili da je Oprinim španijelima potrebno 30 miliona funti.

Ukoliko neko ima toliko novca sa kojim realno ne zna šta će, možda bi trebalo da se obrati dobrotvornim organizacijama koje zbrinjavaju napuštene životinje. Međutim, i tu postoje problemi, jer su neke dobrotvorne organizacije za životinje previše dobre u sakupljanju donacija. Tokom posljednjih decenija 20. vijeka, u danima kada su kutije za donacije Zlatnom retriveru bile postavljene u svakom supermarketu, Komisija za dobrotvorne svrhe sprovela je istragu u Udruženju pasa vodiča slijepih koje je prikupilo čak 160 miliona funti i iznerviralo druge dobrotvorne organizacije za slijepe i slabovide, odbijajući da im pomogne, prenosi Telegraf.