Srbima kumstvo predstavlja svetinju: Evo zašto se ne odbija i koja su vjerovanja

28.12.2021. | 18:34

Dobro poznata izreka da “Kum nije dugme”, nastanila se na našim prostorima i danas se vrlo često koristi.

Kada kažemo kum, prva asocijacija koja većini pada na pamet je prijatelj za cijeli život, koji vas nikada neće izdati, koji će uvijek biti tu za vas kao dio porodice i na koga ćete moći da se oslonite u svakom trenutku.

Kumstvo spada u duhovno srodstvo i može biti kum pri krštenju, kao duhovni otac djetetu na primjer i kum na vjenčanju, kao svjedok stupanja dvije osobe u brak. Za Srbe, kumstvo predstavlja svetinju, pa se tako smatraju kumovi najbližim porodici. Tako kum ima posebno mjesto za stolom na svakoj slavi, na svadbi je najvađnija osoba i zauzima posebno mjesto u životu jedne porodice. Još jedna stara izreka, koja obilježava veličinu ovog odnosa je kumstvo se ne odbija.

Vjerovanja

Veliki broj ljudi se pita zašto je to tako i šta će se desiti ako dođu u situaciju da odbiju kumstvo. Istraživali smo šta može da se desi ako odbijete kumstvo i došli smo do različitih vjerovanja koja se prenose kroz narod. Jedno od njih glasi da ako odbijete da budete kum na vjenčanju, kroz život će vas pratiti nesreća i nikada nećete pronaći svoju srodnu dušu, jer ste odbili da pred Bogom i ljudima svjedočite o braku dvoje ljudi. Neki ljudi vjeruju da pored nesreće u ljudbavi, odbijanje kumstva donosi i usamljenost do kraja života i da čovjek koji je odbio kumstvo neće pored sebe imati pravog prijatelja. Drugo narodno vjerovanje, jeste da čovjek koji odbije da kumuje na krštenju djeteta nikada neće imati poroda. Drugim riječima, sam neće moći da ima djecu i širi sopstvenu porodici, jer nije spreman da na sebe preuzme jednu veliku duhovnu obavezu.

Kum mora da bude osoba od povjerenja

Vjerski analitičar, Živica Tucić, objasnio je ko bi trebalo da bude kum i šta bi on trebalo da predstavlja: Kum je osoba od poverenja, ali sada je kumstvo dosta drugačije nego što je ranije bilo. Stara kumstva su bila održavanija i na neki način jača, dok se danas na ovakav čin više posmatra kroz nekakvu materijalnu prizmu. Ni vjenčanje ni krštenje se ne može obaviti bez kuma, jer je on taj koji svjedoči ovom događaju. On nam je takođe naveo da se kum pri krštenju djeteta zaklinje pred Bogom da će brinuti o tom malenom životu, što bi, kako kaže, trebalo da znači da će on preuzeti svu odgovornost i brigu o djetetu, ako se roditeljima nešto dogodi. To je moralna odgovornost kuma, da o djetetu koje je krstio vodi računa. Ukoliko se nešto desi, po hrišćanskom pravilu, on postaje staratelj tog djeteta, ali mislim da se po zakonu starateljstvo dodjeljuje bližim rođacima, zaključio je ovaj vjerski analitičar.