Šta jede moćna ruska vojska: Ovo je deset jela vojne kuhinje
30.08.2021. | 19:55Znamo kakvim ubojitim naoružanjem raspolaže ruska vojska. A kako se ona hrani?
Prema pravilniku, vojnička hrana se pravi od 117 namirnica, a dnevni unos treba iznositi oko 4.500 kcal. Čini se da bi se od takve količine hrane mogao napraviti prilično dobar meni za neki restoran. Portal Russia Beyond saznaje koja su glavna jela na meniju pripadnika kopnene vojske Ruske Federacije, što vojnici najviše vole i što im najviše nedostaje.
-
Kaša s hrenovkom i jaje s hljebom
Za doručak se u vojsci obično jede kaša s hrenovkom ili ruskom pljeskavicom. Kaša (recimo, zobena) nije baš omiljeno jelo, ali je vojnici “sliste”, kao i sve ostalo što im se iznese.
“Najukusniji doručak je kada se hljeb namaže maslacem, pa se odozgo dodaju dvije polovine kuvanog jajeta. A može se na hljeb namazati i pekmez“, priča Nikolaj o svojim utiscima iz vojske.
-
Peljmeni i varenici s mladim rastresitim sirom
Jednom ili dva puta sedmično vojnici za doručak dobijaju poslasticu – peljmene ili varenike s mladim rastresovanim sirom i pavlakom, i taj im doručak uljepša dan.
“U početku se čovjek nevjerovatno obraduje kada su za doručak peljmeni, ali vremenom i oni dosade. To nisu neki vrhunski peljmeni, nego oni najobičniji”, kaže Nikolaj.
-
Lenjingradski rasolnik
Dugo se smatralo da je kaša od geršle (od cijelog zrna ječma) pravo prokletstvo. Ona je vrlo jeftina i zato su je svi pravili. Prema novom vojnom pravilniku, kaša od geršle kao posebno jelo ne postoji, ali se može iskoristiti kao komponenta drugih jela, na primjer lenjingradskog rasolnika. Pored geršle u njega se dodaje meso, krompir, usoljeni krastavci, mrkva i crni luk. Najvažnije je da kuvar ne bude škrt kada dodaje meso u čorbu.
-
“Terenska” čorba
Ova čorba s prosom sprema se za 20-25 minuta, čak i u “poljskoj kuhinji” kada je vojska na terenu. Recept je vrlo jednostavan: krompir i proso se skuvaju, crni luk se isjecka na kockice, mrkva se izriba i isprži u ulju. Povrće se doda u kotao ili lonac zajedno s mesnim nareskom.
-
Dinstani kupus
Svtko ko je bio u ruskoj vojsci dobro pamti dinstani kupus. On se služi kao prilog uz meso ili hrenovke.
-
Salata vinegret
Ako nema svježeg povrća uvijek se može napraviti vinegret. To je salata koja se pravi od kuvanog povrća – krompira, cikle, mrkv, kiselih krastavčića i graška. Najčešće se pravi s uljem.
“Mene vinegret još uvijek podsjeća na vojsku”, priča Mihail.
-
Heljda s mesnim nareskom
Kaša od heljde je univerzalno jelo. Ono se praktično ne može pokvariti. A ako se u nju dodaju čuveni mesni naresci, takozvana “tušonka”, onda vojnik dobija ukusan obrok koji može zasititi. Ako je kuvar dobro raspoložen, prije kuvanja heljde može je propržiti u tavi i tada kaša dobija ukus orašastih plodova.
-
Riba za večeru
Za večeru vojnici najčešće dobijaju ribu s prilogom, na primjer s heljdom ili pireom.
“To je najobičnija i najjeftinija riba – oslić ili bakalar, ništa naročito”, napominje Nikolaj.
Vojnici koji u toku dana nešto skrive ostavljaju se poslije ručka za kaznu gule krompir za pire ili čorbu za sljedeći dan. Ali oni se ne uzbuđuju previše, jer je to prilika da dobiju još jednu porciju za večeru.
-
Desert
Za praznik vojnici mogu dobiti čokoladne bombone ili neke druge poslastice. Za Uskrs je to komadić ruskog uskršnjeg kolača koji se zove “kulič”, za Novu godinu mandarine, a za Maslenicu (posljednji tjedan pred početak Velikog posta) palačinke s kondenzovanim slatkim mlijekom (zguščonka) i pavlakom.
“Kada se u trpezariji pojavi nešto slatko znamo da je neki praznik. U vojsci čovjek zaboravi koji je datum. Tek kada za objed dobije keks, čokoladne bombone ili mandarine, onda shvati da je, recimo, 23. februar (Dan branilaca domovine) ili Nova godina”, objašnjava Nikolaj.
-
Kobasica od kuće
U krugu kasarne obično postoji kantina gdje se može kupiti hrana, ali nema se uvijek novca i vremena. Mladim vojnicima nije ni dozvoljeno da idu u kantinu. Zato je dolazak posjete uvijek veliki gurmanski događaj.
“Najviše se očekuju posjete tokom vikenda. Posjet uvijek donese nešto ukusno – kobasicu, čokoladu…”, sjeća se Nikolaj.