Tutavac prvi u Jugoslaviji dobio diplomu za keksara: Kako je nastala čuvena “plazma”

01.02.2022. | 21:10

Umro je Petar Tutavac, tvorac popularnog keksova “plazma” i “domaćica” i jedan od autora recepture “plazma” keksa. Preminuo je u 88. godini života u Srbiji.

Životna priča čovjeka ovog čovjeka počela je u Podgradini nedaleko Opuzena, što je danas opština Slivno, gdje je rođen 1934. godine. S 13 godina završio je pletarski zanat u Opuzenu te je nekoliko godina pleo korpe u kojima se nosio hljeb. No tu nije stao, preko sindikata 1949. godine javio se na Krašov konkurs za keksara u Zagrebu. On i još jedan polaznik izučili su keksarski zanat, prenose Nezavisne.

Tutavac će zauvijek ostati upamćen kao prvi školovani keksar u tadašnjoj Jugoslaviji.

“Ja sam iz čiste seljačke porodice, poslije radničke, jer se otac kasnije zaposlio kao građevinski radnik. Kasnije je bio i poslovođa. On nije imao škole, ali je znao matematiku, ćirilicu i latinicu. Iz vojske je izašao 1933. godine kao kaplar. Ja sam najstariji od osmoro djece. U užoj porodici nas sada ima oko 130. I moja porodica je mnogobrojna, tako da je to za mene jedno veliko bogatstvo”, govorio je Tutavac prošle godine u velikom intervjuu za RTV Biser.

“Sjećam se kad su Nijemci upali u našu kuću, vojnik je uzeo kocke šećera i to mi je teško palo”

Prisjetio se Opuzena i kraja iz kojeg dolazi.

“Najljepše sjećanje iz Opuzena mi je kad smo gradili zadružni dom. To je sada zgrada opštine. Tih dana, poslije izgradnje doma imali smo orkestar, organizovani su plesovi, dramske sekcije… Danas mladi ne uživaju u druženju i ne rade nešto tako korisno”, kazao je Tutavac.

Tutavac je tada rekao da kao dijete nije maštao da postane mornar ili kapetan.

” Sjećam se 1943. godine kad su došli Nijemci, ujutro u pet sati su provalili u našu kuću i pretresli je. Još sam bio u krevetu i jedan vojnik je otvorio ladicu moje majke, pronašao je šećer u kockama, uzeo punu šaku i stavio u džep. To mi je teško palo jer sam jako volio slatko”, prisjetio se Tutavac.

Prvi u Jugoslaviji dobio diplomu za keksara

Tutavac je s 13 godina bio KV radnik stolar-pletar, a među prvim poslovima su mu bile izrade namještaja, korpi i drugih stvari. I onda se 1949. godine dogodio prelomni trenutak u njegovom životu. Naime, sindikat Hrvatske raspisao je konkurs za dva keksara i još dva druga profila u Zagrebu.

“Tako smo nas četvorica iz Opuzena otišli u Zagreb. Ja sam počeo raditi kao učenik u privredi u sklopu Krašove škole. Nakon tri godine dobio sam diplomu pod brojem 1 za keksara u bivšoj Jugoslaviji. KV radnik, proizvođač keksa”, priča Tutavac.

Tutavac dodaje da ga je nakon odlsuženja vojnog roka čekalo radno mjesto u Krašu, prenosi Index.

“Tada je pri Krašu radila konditorska škola za pogonske inženjere. Jedini sam ja kao KV radnik pohađao tu školu i uspješno je završio s ostalima. Jedan među njima, Miša Reljin, krivac je što sam došao u Srbiju. On me kasnije u životu s posla u Čapljini pozvao ovdje jer je tada rekao Moši Filipoviću da jedino ja mogu riješiti pitanje proizvodnje grisina u Leskovcu”, govori Tutavac.

Bavio se političkim aktivizmom, ali nikada nije ušao u politiku

Tutavac kaže da se tokom rada u Krašu bavio političkim aktivizmom u omladinskim organizacijama, učestvovao u mnogim omladinskim radnim akcijama, ali se na koncu ipak opredijelio za rad u privredi i nikada nije završio u politici.

“Imao sam priliku postati predsjednik Omladine Grada Zagreba. Bilo je upražnjeno mjesto 1957. godine. Naime, Mika Tripalo je tada otišao za Beograd, a dotadašnji predsjednik Omladine Grada Zagreba Bijelić je postao predsjednik Hrvatske. No tada sam odlučio da se neću baviti politikom”, priča Tutavac.

Prema njegovim riječima praktično sve konditorske industrije u bivšoj Jugoslaviji začete su u Krašu jer je tada Kraš imao najkompletniju proizvodnju keksa, vafla, bombona, čokolade, deserta…

“Tada je Privredna komora Jugoslavije dala zadatak da se u Krašu osnuje Viša škola za konditore. Osnova konditorske industrije Jugoslavije bila je zasnovana na bazi nas 96 koji smo tu školu završili”, govori Tutavac.

Prije “domaćice” i “plazme” Tutavac je napravio grisine

Tutavac je u Srbiju stigao zbog grisina. Naime, u Udruženju pekarske industrije Srbije imali su problem jer nisu uspješno mogli napraviti grisine. Član Udruženja bio je i Moša Filipović koji je Tutavca doveo u Leskovac zbog tog razloga.

“Došli su po mene i dogovorili smo se da ja odem u Leskovac i tamo pustimo tu proizvodnju. Dali su mi stan, obećali da će mi zaposliti ženu. Zbog toga sam 1960. iz Čapljine otišao u Leskovac”, kaže Tutavac.

Ipak, grisini nisu njegov patent.

“To je italijanski proizvod, ja sam ga prvi napravio u Jugoslaviji. Ali sve ostalo što sam kasnije napravio ništa nije bilo patentirano, ali je moje. Kupljena je italijanska linija za proizvodnju grisina, ali sam ja napravio drugi recept jer smo u Krašu radili Cvibak za vojsku. Radio sam na tome skoro mjesec dana. Bilo mi je to veliko priznanje da mi Italijan kaže da su moji grisini maltene bolji nego njihovi”, kaže Tutavac.

Na “domaćici” je diplomirao, a “plazma” mu je bila kruna karijere

Prvi u Jugoslaviji počeli su u proizvodnji koristiti soju, zatim surtku koja je do tada bacana, iako je bogata kalcijem, vitaminom i mineralima. U Leskovcu je nastala i ideja o “plazma” keksu.

“Da, sve je to od mene poteklo. Moša i ja smo se dogovorili da ćemo raditi proizvode koji bi bili veće nutritivne vrijednosti. Dobio sam neke časopise iz Amerike i vidio sam sastav vitamina i minerala u jednom proizvodu za mršavljenje. U tom razvoju došlo je i do “plazma” keksa”, nastavlja priču Tutavac.

Domaćica je, ipak, bila njegov prvenac.

“Krašov keks ‘domaćica’ je moj prvenac, diplomski rad. Od nje su počela sva moja razmišljanja o novim proizvodima. Domaćica je, poslije ‘plazme’, najprodavaniji keks na jugoslavenskom tržištu. Svi su poslije to kopirali i davali ime ‘domaćica’ jer se ranije to nije štitilo, tako da se sad ‘domaćica’, kao i ‘plazma’, radi u raznim varijantama”, dodaje on.

Tutavac ništa što je napravio nije zaštitio svojim imenom, ali je uspio dogovoriti s Italijanima da se njihov keks zove ‘plazmon’, čija receptura nema nikakve veze s njegovom ‘plazmom’, ali ima s nazivom i oblikom keksa.

“Oblik i naziv ‘plazma’ keksa nisu moji, a recept i tehnologija su moji. Kao što sam napravio grisine u Leskovcu, tako sam napravio i Plazmu”, poručuje Tutavac.

Tvornica keksa Bambi i priča s Voltom Dizneijem

Nakon Leskovca, Tutavac je otišao u Požarevac gdje je osnovao tvornicu keksa Bambi.

“Stalno sam imao taj problem što sam bio uspješniji od drugih i htjeli su mi namjestiti jedan manjak od 30 tona šećera u Leskovcu. Međutim, nisu uspjeli. Došli su drugi ljudi, a ja sam poslije četiri, pet mjeseci preselio u Požarevac. Tamo smo Moša Filipović i ja odlučili otvoriti pravu fabriku keksa”, prisjećao se Tutavac.

Fabrika se na početku nije zvala Bambi, a kasnije je došlo do problema zbog prava na ime.

“Fabrika se isprva zvala Žitostig, ali smo nakon pet, šest mjeseci shvatili da to nije adekvatno ime za takav proizvod. Raspisali smo konkurs za ime preduzeća gdje su glasala djeca iz cijele Jugoslavije. Oko 30-40 hiljada djece glasalo je i borba je bila između naziva Goran i Bambi. Tada je za dvije do tri hiljade glasova vodio Goran. Ja sam otišao u Leskovac i s tamošnjim školama napravio da djeca glasaju za Bambi. Za dvije, dvije i po hiljade glasova Bambi je osvojio. I to je bila moja prva, ovako, provokacija”, govori Tutavac.

Tutavac se prisjeća i da su bili tuženi zbog naziva fabrike.

“Nakon nekog vremena jedan beogradski advokat tužio nas je za naziv nakon čega se javilo predstavništvo Volta Dizneija iz Atene. Međutim, Volt Dizni tu nije mogao ništa jer ime Bambi nije njegovo, njegov je samo lik, a naziv je austrijski. Opet smo tu napravili kompromis da jedan proizvod napravimo kao nosioca imena i tako plaćamo dva odsto. To smo plaćali četiri-pet godina i onda je prestalo. Napravio sam zbog toga jedan proizvod s kremom od tostane soje koji se zvao Bambi 70”, prisjeća se Tutavac.

Što je suština Plazme?

Tutavac je objasnio što je zapravo suština ‘plazma’ keksa.

“Prva prava ‘plazma’ je iz linije izašla 1969. godine. Sve do te godine to nije bila ova ‘plazma’. I tada je bilo malo polemike jer su dva stručnjaka iz Žitostiga htjela nametnuti drugu recepturu. Međutim, ja sam uspio i napravio ‘plazmu’ kakvu treba. ‘Plazma’ je u to vrijeme imala sve komponente osim koloidnog željeza. Bio je to ferosulfat, umjesto koloidnog željeza tako da je ona imala malo drugačiji sastav, za nijansu. To je imalo svoj poseban okus i miris i nije bila slatka jer sam išao s drugim šećerima: s dekstrozom, drugim komponentama. Da bude manje slatka, da je se više može pojesti. To i jest suština ‘plazme’, da nije nametljivo slatka. I nije samo ‘plazma’. Mi smo napravili i ‘belvit’ keks.”

“To su bila vremena kad se znanje nije skrivalo nego se dijelilo”

“I još jedan ‘najjači’ proizvod na tržištu, a to je Keks plus koji je bio namijenjen sportistima s 32 komponente, a ‘plazma’ ima 22. To je bila kompleks hrana. Kad su stručnjaci probali ‘plazmu’ rekli su da je to proizvod broj jedan u svijetu, prema sastavu i namjeni”, priča on.

Osim svih uslova koje su radnici u Bambiju imali, Tutavac kaže da niko nikada nije ostao stambeno nezbrinut.

“Ja sam ostavio 1.640 radnika kad sam otišao iz Bambija. Nikad za svog radnog vijeka nisam otpustio radnika. Nikad mi se nije vratio radnik u firmu da je bio na Sudu udruženog rada. Mogu reći da je 99 odsto bilo sretnih radnika”, poručio je Tutavac.

Tutavac niti jedan svoj proizvod nikada nije patentirao.