„Vrata pakla“ se polako „zatvaraju“: Kako je vatrena rupa postala turistička destinacija

31.08.2024. | 09:31

Rijetko se kad desi da se industrijska nesreća razvije u veliku turističku atrakciju. Ali kada je sovjetski istraživački tim pravio bušotinu kako bi došao do prirodnog gasa u Turkmenistanu prije više od 50 godina, pokrenuo je “lančanu reakciju” koja je stvorila gasni krater Darvaza – ogromnu, vatrenu rupu koja je na kraju postala najtraženiji prizor u zemlji.

Ovaj krater zovu i „Vrata pakla“ i „Sjaj Karakuma“, a fenomen je uzrokovan plamenom zapaljenog metana koji izlazi iz mnoštva otvora duž poda i zidova kratera. Stojeći oko oboda, možete osjetiti intenzivnu toplotu koja izlazi iz rupe, piše CNN.

Posebno je zapanjujuće noću, kada vatreni jezici plamte ispod zvjezdanog neba.

Okružen dinama i sjtenovitim predjelima u udaljenom dijelu pustinje Karakum, krater je glavna stanica na skoro svakom obilasku ove zemlje Centralne Azije.

Kada su putnici prvi put počeli da hrle u Darvazu, nije bilo usluga za posetioce ni pogodnosti, a morali ste da ponesete sve što vam je bilo potrebno za noćenje. Danas postoje tri stalna kampa sa prenoćištem u jurtama ili šatorima, kao i obrocima i motorizovanim prevozom do ruba kratera za one koji ne žele da hodaju.

Krater je oko 70 metara širok i 30 metara dubok, sa vertikalnim zidovima koji se naglo spuštaju u polje ostataka stijena raštrkanih na dnu. Sigurnosna ograda je dodata 2018. godine kako bi se posetioci sprečili da priđu previše blizu goruće rupe.

„To je srušena gasna pećina, koja zvuči zanimljivo i podseća na staru peć na gas“, kaže Ged Gilmor, koji je pisao o krateru u knjizi „Stans By Me: A Whirlwind Tour Through Central Asia“.

„Ali u tome postoji nešto jezivo, bilo mi je prilično jezivo“, dodao je.

Međutim, krater možda neće postojati još dugo, barem ne u svom „vatrenom obliku“.

Vlada Turkmenistana je u nekoliko navrata pominjala mogućnost da se na neki način „zapečati“ krater. U međuvremenu, oni koji godinama posećuju Darvazu kažu da je plamen mnogo manji nego što je bio.

„Rekao bih da gori samo na oko 40 odsto u odnosu na period kada sam prvi put bio tamo 2009. godine“, kaže Dilan Lupen, čija je kompanija „Lupin Travel“ sa sedištem u Velikoj Britaniji bila jedan od pionira u dovođenju turista u Turkmenistan.

„Na mnogo većoj površini kratera tada je gorio plamen. Sada ih je manje, a oni nisu tako visoki kao što su bili”, kaže.

Stojeći na ivici kratera, lokalni vodič koji je želeo da ostane anoniman jer nije bio ovlašćen da razgovara sa medijima, potvrđuje da plamen sve manji u posljednjih sedam godina i njegovih 40-ak poseta Darvazi.

„Ranije je bilo više plamena nego sada, vjerovatno zato što se gasni džep istroši“, izjavio je.

Ali to ne umanjuje privlačnost ovog hibridnog čuda koje je napravio čovek/priroda, a koje je posebno neverovatno kada peščana oluja dune i zakloni sve sve osim treperave vatre koja seže iz mračne jame ispod.

Misteriozno porijeklo

Niko nije sasvim siguran kada se gasni krater otvorio, djelimično jer izvještaji iz sovjetske ere nedostaju ili su nepotpuni ili su još uvek povjerljivi.

„Postoji mnogo kontroverzi, mnogo neslaganja oko toga kako je sve počelo“, kaže Džordž Kurunis, kanadski avanturista i televizijski voditelj koji je jedina poznata osoba koja je istraživala unutar gasnog kratera.

„Ne znam ni u šta da vjerujem. Postoji toliko mnogo priča i mitologije sa ovim mjestom. To je ludo”, rekao je.

Prema Kurunisu, najčešća teorija je da je krater nastao 1971. godine i da je ubrzo nakon toga zapaljen.

„Ali dok sam bio u Turkmenistanu, imali smo dva geologa iz ‘stare škole’ koja su izašla sa nama na krater, i ono što su mi rekli je da se krater zapravo formirao u nekom trenutku 1960-ih i da je tinjao prilično dugo od blata i gasa, a da se nije zapalio sve do 1980-ih“, ispričao je Kurunis.

Još jedna misterija je kako se gas prvi put zapalio.

„Neki kažu da je to bila ručna bomba“, dodaje Kurunis. „Neki kažu da su Sovjeti samo ubacili šibicu. Čuo sam i priču da je pijani farmer uletio tamo sa svojim traktorom“, naveo je.

Lokalni vodič, međutim, iznosi drugu teoriju:

„Tada je u blizini bilo selo i čuo sam da su zapalili krater jer nisu željeli da im smrad uništava život ili da otrovni gas bude štetan po zdravlje sela. Mislili su da će izgorjeti za nekoliko nedjelja“.