Dijabetes tipa 2: Metode liječenja i kako spriječiti komplikacije

25.11.2024. | 21:57

Dijabetes melitus tipa 2 (T2D) predstavlja hronično metaboličko stanje koje se karakteriše visokim nivoom šećera u krvi, rezistencijom na insulin i relativnim nedostatkom insulina.

Ovo je najčešći tip dijabetesa širom svijeta i tijesno je povezan sa načinom života, genetskom predispozicijom i gojaznošću. Razumijevanje osnovnih mehanizama dijabetesa tipa 2 i dostupnih opcija liječenja od suštinskog je značaja za poboljšanje kvaliteta života osoba sa T2D, prenosi Stetoskop.

Razumijevanje dijabetesa tipa 2

Kako bismo dobro razumjeli šta je tačno dijabetes tipa 2, važno je da naučimo pojmove rezistencija na insulin, defekcija beta-ćelija i faktore rizika.

U dijabetesu tipa 2, ćelije tijela postaju otporne na dejstvo insulina, hormona koji proizvode beta ćelije pankreasa, a koji olakšava unos glukoze iz krvotoka u ćelije radi proizvodnje energije. Ovo dovodi do povišenih nivoa glukoze u krvi i ovaj proces nazivamo rezistencija na insulin.

Vremenom, pankreas se iscrpljuje zbog prisutne rezistencije na insulin i prestaje da proizvodi dovoljno insulina, da se prevaziđe rezistencija na insulin, što dovodi do relativnog nedostatka insulina i daljeg pogoršanja hiperglikemije, a uzrokovano je disfunkcijom beta-ćelija.

Brojni su faktori rizika za nastanak dijabetesa tipa 2, ali neki od najčešćih su gojaznost, sedentarni način života, loše navike u ishrani, porodična predispozicija za T2D, starenje i određene etničke grupe predstavljaju faktore rizika za T2D.

Terapijske metode za liječenje T2D

Prvi korak terapijske metode liječenja T2D je modifikacije načina života. Osnova upravljanja dijabetesom tipa 2 uključuje intervencije u načinu života poput pridržavanja dobro uravnotežene ishrane (smanjiti unos masti, povećati unos vlaknastih materija i obratiti pažnju na glikemijske indekse svih namirnica i koristiti one sa nižim) redovne fizičke aktivnosti (3 puta nedjeljno, 10 000-15 000 koraka dnevno) i upravljanja tjelesnom težinom. Ove mjere su ključne za poboljšanje osjetljivosti na insulin i regulaciju nivoa glukoze u krvi.

Takođe, važnu ulogu imaju i oralni lijekovi. Različiti oralni lijekovi su dostupni za kontrolu nivoa šećera u krvi kod dijabetesa tipa 2. To uključuje metformin, derivate sulfonilureje, glitazone, DPP-4 inhibitore, SGLT2 inhibitore i druge. Svaka klasa lekova djeluje putem različitih mehanizama za snižavanje nivoa glukoze u krvi a određene imaju i kardio i nefroprotektivno dejstvo.

Važnu ulogu ima i injekciona terapija. U slučajevima kada oralni lijekovi nisu dovoljni, mogu se propisati različite injekcione terapije poput agonista receptora GLP-1 i insulina radi poboljšanja kontrole nivoa šećera u krvi. Agonisti receptora GLP-1 ne samo da snižavaju nivo šećera u krvi već i podstiču gubitak težine i imaju kardiovaskularne beneficije.

Redovno praćenje nivoa glukoze u krvi je ključno za prilagođavanje terapijskih režima i obezbjeđivanje optimalne glikemijske kontrole.

Individualizovani terapijski režimi su obavezni tokom liječenja dijabetesa. Pristupi lečenju prilagođeni su svakom pacijentu, uzimajući u obzir njihovo opšte zdravlje, udružene bolesti, pridržavanje terapije, posao kojim se bavi i fizičku aktivnost koju primjenjuje ,kao i potencijalne nuspojave same terapije.

Komplikacije i dugoročno upravljanje

Osobe sa dijabetesom tipa 2 imaju povećani rizik od kardiovaskularnih bolesti. Stoga je važno da pacijenti sve faktore rizika svedu na minimum. To mogu postići tako što svoj krvni pritisak drže u granicama dozvoljenih vrednosti, lipidni status, telesnu težinu i da se u granicama svojih mogućnosti što više bave fizičkom aktivnošću. Svaki 1mmol/L glukoze ili 1% glikozilliranog hemoglobina (HbA1c) smanjuju za veliki procenat kardiovaskularni rizik i mogućnost da dožive neko ozbiljno kardiovaskularno oboljenje.

Takođe, za svakog pacijenta sa dijabetesom je obavezna godišnja sveobuhvatna njega. Redovni ljekarski pregledi, uključujući pregled očiju, testove funkcije bubrega i njegu stopala, važni su za otkrivanje i upravljanje dijabetesom povezanim komplikacijama poput dijabetesne retinopatije, nefropatije i neuropatije.

Osnaživanje osoba sa dijabetesom kroz edukaciju o njihovom stanju, veštine samoupravljanja i kontinuiranu podršku od strane zdravstvenih radnika od suštinskog je značaja za dugoročni uspjeh u kontrolisanju dijabetesom tipa 2.