Djeca ili brak: Šta treba da bude na prvom mjestu
14.05.2024. | 22:15Stavljanje djece u centar naših života može izgledati kao dobra ideja, ali generalno nije, kažu psiholozi. Ukoliko roditelji ili jedan od njih, ignorišu potrebe braka onda mogu da se osjećaju zanemarno, ogorčeno, otuđeno, što svakako nije dobar primjer koji dajemo mališanima.
Mnogi kažu da roditeljstvo jeste najljepši i najteži zadatak. Treba se snaći u ulozi mame i tate, gajiti i podići mališana. Pri tome, ne bi trebalo zanemariti odnos sa partnerom, kao i njegovanje braka. Jer, ukoliko ovdje “zakažemo” postoji mogućnost da ćemo narušiti kvalitet veze i tako ćemo dati djeci poruku da brak nije “zabavno mjesto”.
Djeca na prvom mjestu
Pored očiglednijih rizika kao što su pretjerana zaštita i popustljivost, ono što može biti veoma očigledno u tim situacijama jeste da “promovišemo” djetetu ideje da brak zahtijeva žrtvovanje ličnih potreba i želja kako bismo odgovorno vaspitali djecu.
Psiholozi ističu da je potreban određeni stepen žrtvovanja da bi bilo koja veza bila uspješna. Ali, što se tiče roditeljstva, prava pitanja za mame i tate su – “gdje je granica između moje odgovornosti prema djeci, moje odgovornosti prema supružniku i moje odgovornosti prema sebi”?
Kada jedan ili oba partnera sreću svoje djece stavljaju na viši prioritet od svog braka, rizikuju da zanemare potrebe braka, i da pri tome “njeguju” osjećaj ogorčenosti, zanemarivanja, rezignacije i otuđenosti.
Srećan brak – najbolji primjer koji možemo dati djeci
Prirodno je i korisno za roditelje da dobrobit svoje djece postave kao glavni prioritet. Bolje je pogrešiti brinući previše nego premalo. Ipak, podređivanje potreba braka potrebama dece može, kao što su mnogi otkrili na teži način, dovesti do velikih posledica.
Više od svega što možemo da učinimo za svoju djecu jeste da pokažemo primjer srećnog braka koji podržava i podstiče mogućnost stvaranja takve veze u njihovim životima. Vrijeme da se dožive istinski blagoslovi braka nije nakon što djeca odu od kuće, naglašavaju psiholozi.
Slikovit primjer šta može da se dogodi u situacijama kada zanemarimo brak
Za Anu su djeca uvijek bila na prvom mjestu. Tvrdila je da njen suprug Stefan može da se brine o sebi i da mu ne treba mnogo pažnje. Čak i kada su njena djeca odrasla nikada nije promijenila svoj stav i pravdavala ga je govoreći da sve i dalje mora ona. Stefan je smatrao da se “ne fokusira na djecu, jer treba da stanu na svoje noge”.
“Nije te briga za sopstvenu djecu”, promucala bi Ana kroz suze i ciklus bi se nastavio. Vodili su ovaj razgovor stotinama puta tokom svog braka i godinama je njihova veza patila zbog nedostatka pažnje. Pošto su oba djeteta odrasla njihov brak se pretvorio u hladnu, ogorčenu stagnaciju.
Anina pažnja prema svojoj djeci bila je način da se izbjegnu stvarni problemi u braku, koji su se odnosili na nedostatak intimnosti i gubitak povjerenja. Stefanova nespremnost da njeguje brak priznavanjem sopstvene usamljenosti i tuge poslužila je da se ovjekoveči obrazac. Ironično, ali predvidljivo, deca su takođe bila gubitnici u ovoj igri. Ne samo da su izgubili podršku koja im je bila potrebna da i sami postanu nezavisniji i odgovorniji, već su propustili priliku da odrastaju pod vođstvom i primjerom partnerstva pune ljubavi.
Ana i Stefan su uspeli da ostanu zajedno i nakon što su se njihova djeca odselila od kuće, ali njihov brak je ostao nezadovoljavajući jer se nikada nisu suočili sa pravim problemima. Ostali su zajedno jer su se plašili da budu sami i odlučili su se za stari obrazac, prenosi RT Balkan.
