Hronična limfocitna leukemija, podmukla bolest koja može da se krije godinama

15.03.2022. | 22:41

Prema podacima Instituta za javno zdravlje „Batut“, leukemija je prošle godine dijagnostikovana kod nešto više od hiljadu pacijenata. Jedan od najčešćih oblika je hronična limfocitna leukemija. Uglavnom pogađa starije od 50 godina i češće muškarce.

Godinama, čak i decenijama, neko može da ima rak krvi – hroničnu limfocitnu leukemiju, a da to ne zna. Obično je otkrije radeći krvnu sliku zbog nečeg drugog.

„Neka vrijednost kada treba obratiti pažnju da ti ukupni limfociti budu preko 5.000. Znači, ne leukociti nego limfociti, odnosno ako su ukupni leukociti preko 15.000, to je neki signal kada treba odreagovati“, napominje dr Katarina Marković, specijalista interne medicine KBC „Zvezdara“.

Odreagovati treba i na simptome, kada ih ima: Gubitak tjelesne težine, pojačano noćno znojenje, povišena temperatura.

„Uvećane limfne žlijezde, to naši pacijenti kažu pojavile su mi se kvrge na vratu, u preponama, u pazusima. To su tipična mjesta. I ono što često osjećaju je osjećaj punoće pod lijevim rebarnim lukom, što je u stvari posljedica uvećane slezine. Pored toga, ono što pacijente često dovodi kod doktora su česte infekcije. Pacijenti koji malo-malo, pa imaju upalu pluća ili već neke slične infekcije“, dodaje doktorka Marković.

Pošto im doktor saopšti da zapravo imaju hroničnu limfocitnu leukemiju, koja se još naziva i sporonapredujuća leukemija, pacijenti očekuju terapiju.

„Postoje jasno određeni kriterijumi koji pacijenti su za liječenje. Postoje pacijenti koji imaju tu bolest i koji će sa njom proživjeti pun svoj životni vijek kako bi proživjeli i da nemaju tu bolest i ni u jednom trenutku neće zahtijevati terapiju“, napominje dr Katarina Marković.

„Trećina pacijenata iziskuje liječenje odmah po postavljanju dijagnoze. Trećina pacijenata se prati na redovnim kontrolama, na tri mjeseca, na šest mjeseci, pa u nekom trenutku ispune kriterijume za liječenje. Dok, tećina pacijenta nikada ne budu kandidati za liječenje“, naglašava dr Darko Antić, direktor Klinike za hematologiju Kliničkog centra Srbije.

Kada stanje, ipak, zahtijeva liječenje, nekoliko vrsta terapija je u opticaju.

„Postoji liječenje primjenom citostatika, primjenom imuno terapije, odnosno tzv. target lijekova koji ciljano djeluju na bolesne limfocite, ili njihovom kombinacijom. Ono što je jako bitno, osim dostupnih lijekova, pacijenti mogu da budu uključeni u kliničke studije. Sva tri tipa liječenja su dostupna u našoj zemlji, ali način na koji se pacijent liječi zavisi isključivo od toga kako se procjeni biologija, odnosno karakteristike same bolesti“, napominje dr Antić.

Da nije sam, već da ima podršku, važno je da pacijent osjeti kada sazna takvu dijagnozu, smatraju u Udurženju „Lipa“. Kažu, omogućavaju razgovore sa psihoterapeutom. Primjećuju da veliki broj zdravstvenih ustanova nema onkološkog psihijatra. Ne traži svako psihološku podršku, a možda mu i te kako treba.

„Mislim da bi ljekar možda trebalo da inicira, ili da sistem postavi tako da pacijent sa težom dijagnozom treba da obavi jedan razgovor sa psihologom. Prosto da bi moglo da se isprati njegovo mentalno zdravlje. Brojni pacijenti se u trenutku suoče dobro sa dijagnozom koju su dobili, ali se neki probemi javljaju kasnije u toku liječenja kada prosto osjete samu težinu liječenja i tih terapija“, objašnjava Aleksandra Mladenović iz Udruženja „Lipa“.

Ko je pod terapijom, važno je da se konsultuje o ishrani i fizičkoj aktivnosti, kažu stručnjaci. I svakako, voditi računa o svom imunitetu, koji je zbog bolesti već narušen.