Jedan pol je dosta stabilniji: Ruku na sebe najčešće dižu ove osobe

19.09.2024. | 15:42

Među ljudima koji sebi oduzmu život, ubjedljivo je najviše muškaraca, i to onih starije životne dobi, dok najveći broj samoubistava bude vješanjem.

Prema zvaničnoj statistici, u Srpskoj se za tri godine desilo 535 samoubistava. Od toga, ruku na sebe su digla 393 muškarca i 142 žene. Od ukupnog broja onih koji su se ubili, čak 269 njih starije je od 65 godina.

Takođe, 291 osoba je samoubistvo izvršila vješanjem, odnosno davljenjem i gušenjem, podaci su Republičkog zavoda za statistiku.

Tokom prošle godine, među samoubicama je i jedna osoba mlađa od 15, te njih petoro starosti od 15 do 24 godine.

Psiholozi objašnjavaju da je kod mladih koji dižu ruku na sebe riječ o mladalačkim krizama koje poprimaju dimenzije nepodnošljivosti.

– Taj čin je, svakako, povezan sa uslovima života, odnosno nepovoljnim socijalnim faktorom. Ne mora značiti da je to isključivo materijalna oskudica, ali je vjerovatno prisutna neka disfunkcionalnost u porodici, odnosno u odrastanju – objašnjava za Srpskainfo psiholog Aleksandar Milić.

Prema njegovim riječima, najtežim ishodima uvijek prethodi neka traumatizacija ili neka nepovoljna djelovanja na mlade u toku odrastanja.

– Onda pada nivo tolerancije na te nepovoljne faktore koji ih opterećuju. Tada ulaze u stalnu strepnju, brigu, patnju… Kako se pogoršava stanje, na prve simptome anksioznosti nadovezuju se epizodne krize. Onda mladi obavezno padaju u depresiju. Međutim, oni uvijek daju neke signale – ili izjavama da će uraditi nešto ili napišu oproštajno pismo. Dakle, apeluju na sredinu da im je potrebna pomoć. Jer, suicidant ne želi da umre, želi da živi. Neki budu spaseni i dokazano je da, kad im se pruži pomoć, egzistiraju dalje – naglašava Milić.

Ipak, među ljudima koji sebi oduzmu život, najviše je starijih osoba, prvenstveno muškaraca.

– To su ljudi koji ostanu sami, bez pomoći i u oskudnim uslovima života. Moraju sami o sebi da brinu, a do tada su to radile njihove supruge. Zato se osjećaju nesposobnim i da su u bezizlaznoj situaciji. Mogu da posegnu i za pićem, pa sve više u toj samoći padaju psihički i na kraju se odlučuju na samoubistvo – kaže Milić.

Ističe da žene rjeđe na sebe dižu ruku, jer su stabilnije.

– Ako su koliko-toliko zdrave i sposobne, do kraja života brinu o sebi o drugima. Ne padaju u očaj, jer su više okupirane poslovima, a to je dobar oslonac za življenje. Muškarci su, s druge strane, siromašniji u idejama u pogledu toga šta da rade. Zato su opterećeniji mislima o bezizlaznosti života. Dakle, okupiranost je temelj egzistencije, a pasivnost i usamljenost  propasti – kaže Milić.

Dodaje da je dokazano da se pokušaj samoubistva vješanjem često  završi spasavanjem.

– Dakle, to je jedan podsvjesni apel – ugrožen sam, pomozite! Ako budu spaseni, ne ponavljaju takve postupke. Oni koji, na primjer, skaču sa zgrada ili u sebe pucaju iz vatrenog oružja, ne žele da budu spaseni – poručuje Milić.

Ukoliko vam je potrebna psihološka pomoć javite se Centru za zaštitu mentalnog zdravlja koji djeluje kao dio Doma zdravlja u Banjaluci.

Kontakti CZMZ za pružanje podrške stanovništvu:

Kontakt telefon CZMZ: 051/230-240 (Centrala)

Mobilni telefon za savjetovanje: 065/560-759

Skype savjetovanje – adresa za skype: CZMZ Banjaluka