Kako da podsjetimo prijatelja da nam duguje novac
22.12.2023. | 22:28Mnogi od nas su se barem jednom našli u sljedećoj situaciji: Željeli smo da pomognemo prijatelju i pozajmili smo mu određenu sumu novca, ali prošlo je nekoliko dana, pa zatim mjeseci (ili čak više godina), a on još uvijek nije ispunio obećanje da će novac vratiti u dogovorenom roku.
Znamo da imamo puno pravo da tražimo novac, ali kako da otvorimo ovu temu na pravi način, a da ne ugrozimo odnos i ne osećamo se kao “uterivač dugova”?
Koliko god imamo povjerenja u prijatelja, razgovaranje o novcu uvijek može biti izazovno, bilo da smo na poziciji onoga koji traži ili pruža pomoć. Kada odlučimo da nekome pozajmimo novac, često mu vjerujemo na riječ i očekujemo da će nam vratiti dug, ali šta kada se “rok” neočekivano produži? Šta ako je prošlo isuviše vremena i nepovraćen novac počinje da nas “proganja”, pa samim time postepeno “kvari” prijateljstvo?
U većini slučajeva, našeg prijatelja je vjerovatno bio stid da traži pomoć i pokušava da izbjegne temu, a nama je takođe neprijatno da ih na to iznova podsjećamo. Drugi primjer može biti i ležernije prirode, kada često častimo ručak i kafe, a prijatelj nam svaki put obeća da će “sigurno da nam vrati”, ali se to nikada ne desi, jer je jednostavno zaboravan. Koji god scenario da je u pitanju, granica mora da postoji, a odlaganje ovakvog razgovora može samo da pogorša stvari. Zato je najbolje da pripremimo odgovarajuću “strategiju”:
Vrijeme mijenja perspektivu
Kada pozajmimo novac, isprva će druga strana da nam se zahvaljuje, izvinjava i da obeća da će da nam ga vrati. Vreme prolazi, a od povraćaja nema ni traga, a prijatelj se ponaša kao da se ništa nije desilo.
Postoji više objašnjenja za ovaj slučaj: Ako smo sigurni da je preokupiran drugim stvarima, možda je stvarno zaboravio i tada je u redu da ga podsjetimo “onako usput”. Međutim, ako je prošlo mnogo vremena, on može da izgubi “osjećaj” da taj novac nije zaista njegov (zbog ponosa, srama), pa traženje povraćaja može da preraste u pravi konflikt. Možda će nam reći da “nismo pravi prijatelj”, da nije u redu da tražimo novac nazad ako smo obećali da ćemo da pomognemo…
Tada nastaje problem, jer možemo da povjerujemo u slične izjave i da zaboravimo da imamo puno pravo da tražimo povraćaj duga, ako smo se isprva tako dogovorili. Zato je veoma važno da ne dopustimo da prođu mjeseci i godine, već da situaciju riješimo što prije. Između ostalog, ako dođe do ovakve reakcije, onda je vrijeme da preispitamo cijelo prijateljstvo.
Rok za vraćanje i pisani dogovor
Možda zvuči isuviše ozbiljno, ali uspostavljanje roka za povraćaj i zapisivanje tačne sume novca kroz nezvaničan ugovor može da olakša situaciju za obe strane. To može biti precizno određen datum ili generalno vreme (tokom sledećeg meseca, nedelje), ali bolje je da postoji jasan znak da očekujemo da nam se novac vrati.
Sigurno postoje i prijateljski odnosi u kojima postoji dovoljno povjerenja i gdje nije potreban ovaj korak, ali takav primjer je veoma redak i najbolje je da se “osiguramo” na ovaj način i sprečimo nesporazum.
Mudro biranje
Postoji i određena odgovornost koju imamo kada nekome pozajmljujemo novac. Iako on ima obavezu da nam ga vrati, ako je to neko ko je često u dugovima, ko je uvijek u finansijskim problemima i ne poštuje obećanja (čak i ona manje ozbiljna), onda bi trebalo dva puta da razmislimo pre nego što mu pružimo ovu vrstu pomoći.
Nekada zaista može biti i slučajni splet loših okolnosti i nesreće, ali ako je ova osoba često u ovakvim problemima, onda je vjerovatno neodgovorna i možda je bolje da pristojno odbijemo da im pozajmimo novac. Nije prijatan osjećaj, ali je bolje da vodimo računa o sopstvenoj finansijskoj stabilnosti i potrebama, prije nego što odlučimo da drugome pomognemo po svaku cijenu.
Opraštanje od novca
Uprkos prethodnom savjetu, ako ne želimo da neko smatra da smo “sebični i škrti”, onda možemo da prijatelju pozajmimo novac, ali samo ako smo spremni da se od njega zauvijek oprostimo. Kada nemamo povjerenja da će nam neko vratiti dug, a ipak želimo da mu pomognemo, najbolje je da izdvojimo sumu koja neće da nam “nedostaje” i da na pozajmicu gledamo kao na poklon.
Zašto mislimo da drugima uvijek dugujemo pomoć, čak iako to zaista ne želimo? Zašto mislimo da nemamo pravo da kažemo “ne”, pogotovo ako je to novac koji smo naporno zaradili? Ovakva situacija može biti dobra lekcija za nas, kao i dobra prilika za preispitivanje sopstvenih granica i samopoštovanja.