Kako su se liječili stari Sloveni: Osnova medicine je nastala na znanju naših predaka

01.11.2020. | 13:10

Nauka, a s njom i medicina su značajno napredovale. Međutim, osnova medicine je nastala na znanju naših predaka. Kako su se liječili stari Sloveni?

I priroda i magija

Drevna Rusija je bila jedan od centara razvoja medicine u prošlosti, koja nije manje važna od tibetanske metode ili istočnih nauka o liječenju. Sistem liječenja Slovena zasnivao se na dvije glavne oblasti vradžbine i liječenje biljem.

Bogata priroda omogućila je da se njeni darovi koriste kao važne komponente za napitke i ljekovite tinkture. Možda neko neće vjerovati, ali činjenice govore same za sebe – u prošlosti su ljudi bili rjeđe bolesni nego sada. Pored toga, Rusija je često bila centar vojnih konfrontacija, što znači da je trebalo pružati prvu pomoć ranjenicima.

Borovaja matka

Liječenje biljem se i danas primjenjuje, ali kako su pomogle vradžbine? Cijela stvar je u tome što efekat od njih nije bio ništa manji. Razlog tome nije bio u samim izgovorenim riječima, već u njihovom zvuku. Bilo koji savremeni fizičar složio bi se da zvučni talasi mogu uticati na čovjeka na različite načine. Stoga su se učestalost izgovorenih riječi i njihov uticaj na čovjeka mijenjali u zavisnosti od njegovog stanja.

Naravno, ovakvo liječenje je mogao da obavlja samo obučen čovjek. Najčešće su to bile vještice, koje su se od djetinjstva uputile u tajne znanja o čovjekovoj duši i tijelu i vježbale svoje vještine dugi niz godina. “Placebo efekat” je zasnovan na vjerovanju pacijenta u čudesan oporavak.

Duhovnost Slovena, njihovo jedinstvo sa prirodom i harmonija života zaista su pokazivali dobar uticaj na zdravlje.

Čudotvorne banje

Da li je moguće zamisliti Rusiju bez banja? One su pomagale u liječenju mnogih bolesti. Terapije vodom su bile obavezne za pacijente sa zaraznim bolestima. Korišćene su metoda u kojima su pacijentima sekli nokte i kosu, a onda su ih spaljivali. Vatra, koja ima moć čišćenja, trebalo je da uništi bolest koja se nalazila na pramenovima kose.

Drevni slovenski narodi podijelili su ljudsko tijelo na tri glavna dijela, čiji je uticaj takođe bio različit. Centri su bili stomak, srce i teme glave. Ova podjela je simbolizovala fizičku harmoniju. Ako su sve komponente tijela bile u međusobnoj harmoniji, tada se osoba osjećala zdravo, međutim, poremećaj aktivnosti jednog sistema mogao bi dovesti do bolesti drugog dijela, i zato su Sloveni zahvaljujući ovom sistemu znanja uspostavili jedinstvo ljudskog tijela.

Ova podjela nam otkriva da čovjek, prema shvatanju starih Slovena, nije bio samo fizičko tijelo. Duša i svijest, odnosno srce i čelo, nisu bili ništa manje važne komponente. Stoga je liječenje moralo biti povezano sa svim aspektima, ne ograničavajući se samo na tjelesni oporavak. Ovaj pristup liječenju bio je zaista jedinstven.

Pomoć iz prirode

Prirodni lijekovi Slovena izazivali su divljenje kod drugih naroda. Herodot u svojim spisima pominje bijeli luk. On je iznenađen činjenicom da Sloveni i prehladu liječe ovom biljkom. Što nam sugeriše da Grci u to vrijeme još nisu otkrili nevjerovatna svojstva ove biljke. Upravo je sok od bijelog luka pomogao da se izbjegne epidemija kuge među Slovenima.

Slušajući savjete vračeva, ljudi su trljali svoja tijela bijelim lukom pomiješanim s travom, koja se u narodu zvala zmijska trava. Ova kombinacija je bila odlična u borbi protiv virusa i štetnih bakterija. Čak i u naše vrijeme naučnici nastavljaju s proučavanjem brojnih ljekovitih svojstava bijelog luka, kojih su naši preci bili svjesni.

Drveće je takođe pomagalo u liječenju. Najčešće su se u medicini koristile grane i lišće breze i hrasta. Takođe su korišćeni i čajevi od četinarskog drveća koji su pomogli tokom prehlada ili promuklosti. Likeri od bobica i med su isto bili zastupljeni, jer sadrže vitamine i hranljive sastojke.

Bijeli luk

Iznenađujuće je da je slovenska hirurgija mnogo uticala na grčku medicinu. Naši preci su znali kako da isprave iščašenja i liječe ozbiljne rane, u ekstremnim slučajevima i da amputiraju udove. Koristili su korijen zeljaste biljke mandragorke.

Često se pitamo, kako su ranije, kada nije bilo visokih tehnologija i savremenih metoda liječenja, ljudi ostali zdravi i čak zdraviji od nas? Odgovor na ovo pitanje otvara svijet slovenskog znanja o liječenju. Tajna naših predaka nije bila tehnološki, već duhovni pristup, kada ljudsko tijelo nije bilo odvojeno od uma ili duše. Možda je upravo to ono što će nam objasniti kako da pobijedimo one bolesti protiv kojih je savremena nauka nemoćna, pise Sputnjik.