Pretjerana briga o budućnosti dovodi do anksioznosti – kako da se nosimo sa tim?

13.02.2024. | 21:55

Pretjerano razmišljanje o tome šta donosi budućnost zabrinjava mnoge: rast cijena, potencijalne nove pandemije, globalno zagrijavanje, međunarodni sukobi, ekonomska situacija, nestabilnost radnih mjesta…

Sve to izaziva u nama veoma neprijatnu takozvanu anticipirajuću anksioznost, jer je budućnost sama po sebi neizvjesna.

Pokušaj da se ukrote takve misli i anksioznost je kao rvanje sa nečim amorfnim, zbog čega se čovjek lako može osjećati nemoćno.

„Sasvim je prirodno da imamo više uticaja na sopstveni život nego na globalnu sliku sveta“, kaže dr Mirijam Pris, specijalista psihosomatske medicine i trener za upravljanje stresom, i dodaje da „postoji više mogućnosti da prevaziđemo određene strahove u našim ličnim životima“.

Na primjer, da bi vam pomogao da prevaziđete strah od visine, možete se suočiti sa njim postepeno pokušavajući da se popnete na palubu za posmatranje.

Ali anticipirajuća anksioznost je veoma neprijatna. Međutim, postoje načini da se to ublaži. Prvi korak je bolje razumijevanje funkcije straha i anksioznosti.

Doživljavanje i straha i anksioznosti u neizvjesnim vremenima je sasvim normalno, jer je to reakcija na situacije koje za nas predstavljaju prijetnju, kaže psihijatar i psihoterapeut dr Andreas Hageman, kao i dr Pris, specijalista psihosomatske medicine.

„U ljudskoj evoluciji strah je bio izuzetno važan jer je pomogao pojedincu da se zaštiti od stvarne ili očekivane opasnosti“, dodaje on.

Dr Pris smatra da se „danas se u našem ’unutrašnjem svetu‘ pojavljuju strahovi i anksioznosti, obično kao rezultat nekih negativnih iskustava i na osnovu njih sudimo o spoljašnjim situacijama“.

Na primjer, ako ste već ranije u životu dobili otkaz, veća je vjerovatnoća da ćete biti zabrinuti ako čujete da postoji mogućnost smanjenja broja zaposlenih u kompaniji u kojoj radite.

Ličnost takođe igra ključnu ulogu u sklonosti ove vrste anksioznosti.

„Prve godine našeg života su formativne“, kaže dr Pris i dodaje da „tada doživljavamo prva iskustva u vezama, koja kasnije utiču na naše samopouzdanje“.

Ličnost je važna jer utiče i na to kako ćemo proceniti izazovnu situaciju – da li vjerujemo da ćemo uspeti da je prevaziđemo ili reagujemo nesigurno i osećamo se nemoćno.

Šta je rješenje u takvim situacijama?

Šta možete da uradite ako vam uznemirujuće misli „šta ako“ prolaze kroz glavu i osjećate sve veću napetost u tijelu? Dr Pris savjetuje da prihvatite i poštujete svoju anksioznost.

„Zato prihvatite činjenicu da ste uznemireni umjesto da pokušavate da potisnete anksioznost, jer će to samo pogoršati stvari“.

Ponekad možete smanjiti osjećaj anksioznosti ako uspete da se psihički udaljite od tog neprijatnog osjećaja. Pokušajte da kažete sebi: „Osjećam anksioznost u sebi, ali to nisam ja, to će proći“, predlaže dr Pris.

Zatim pokušajte da hladne glave procijenite situaciju. Šta je tačno u pitanju? Šta vas brine? Koliko je realan negativan scenario koji ste zamislili? Koja su moguća rješenja ako se ostvari?

Drugi način na koji možete da se borite protiv ove vrste anksioznosti je da u svoj život uvedete aktivnosti koje će vam pomoći da se oslobodite stresa, jer je anksioznost, prema Hagemanu, u osnovi samo stres.

Ovo može biti redovno trčanje, druženje sa prijateljima ili vežbanje tehnika opuštanja kao što je autogeni trening.

Ali neke ljude, bez obzira na sve navedeno, u određenim situacijama savladava anksioznost.

„Ako se fokusirate na sopstvenu anksioznost, ona će vas potpuno ‘progutati’, apsorbovati i to je početak poremećaja“, kaže dr Pris i dodaje da može da se manifestuje i napadima panike.

Mnogi ljudi u takvim situacijama reaguju tako što se povlače u sebe i ne suočavaju se sa izvorom anksioznosti, a takvo ponašanje ga, ističe doktorka, samo još više pojačava.

Dr Pris smatra da je rješenje u tome da otvoreno pričate o svojoj anksioznosti, da dobijete podršku porodice ili prijatelja, a po potrebi i stručnu pomoć, umjesto da se povlačite u sebe.

Hageman dodaje da se anksiozni poremećaji veoma uspješno liječe, na primjer kognitivno bihejvioralnom terapijom. Zbog toga, ne bi trebalo da se ustručavate da tražite stručnu pomoć.