Misterija riješena: Zašto neki pušači nikada ne razviju rak pluća?

28.05.2022. | 09:16

Pušenje cigareta je broj jedan činilac rizika za rak pluća, a duvanski proizvodi uzrokuju do 90 odsto smrtnih slučajeva od raka pluća samo u SAD-u.

Bez sumnje, najsigurniji način da se zaštitite od raka pluća je izbjegavanje pušenja cigareta, a opet istovremeno, takođe je istina da nisu svi doživotni pušači osuđeni na razvoj raka pluća. Zapravo, velika većina ga srećom ne razvije. Naučnici su se dugo pitali zašto, a nova studija ide u prilog ideji da genetika ima ulogu u tome.

Među ljudima koji puše, ali koji nikad ne razviju rak pluća, naučnici su pronašli inherentnu prednost. Čini se da je manje vjerovatno da će ćelije koje oblažu njihova pluća mutirati tokom vremena. Rezultati nove studije objavljene u naučnom časopisu Nature, sugerišu da su geni za popravak DNK aktivniji među nekim pojedincima, što može zaštititi od nastanka raka, čak i kada se cigarete redovno puše.

U istraživanju su korišćeni genetski profili uzeti iz bronhija 14 nepušača i 19 lakih, umjerenih i teških pušača. Površinske ćelije prikupljene iz pluća učesnika sekvencionirane su pojedinačno kako bi se izmjerile mutacije u njihovim genomima.

Ove plućne ćelije prežive godinama, čak i decenijama, i stoga mogu da akumuliraju mutacije s godinama i pušenjem. Od svih tipova ćelija pluća, one su među najvjerovatnijim da postanu kancerogene, objašnjava epidemiolog i pulmolog Simon Spivack s Medicinskog fakulteta Albert Ajnštajn.

Prema riječima autora studije, njeni rezultati “nedvosmisleno pokazuju” da se mutacije u ljudskim plućima povećavaju s prirodnom dobi, a kod pušača oštećenje DNK je još značajnije. Duvanski dim se dugo povezivao s izazivanjem oštećenja DNK u plućima, ali nova studija je pokazala da nisu svi pušači izloženi jednakom riziku od razvoja raka pluća.

Dok je količina cigareta koju neko popuši bila povezana s povećanjem stope mutacije ćelija, nakon otprilike 23 godine pušenja jedne kutije dnevno, taj rizik doseže svoj vrhunac.

Postoji više činilaca

Najveći pušači nisu imali najveće opterećenje mutacijom. Naši podaci sugerišu da su te osobe možda preživjele tako dugo uprkos svom teškom pušenju, jer su uspjele da suzbiju dalje nakupljanje mutacija. Ovo izjednačavanje mutacija moglo bi proizaći iz toga što ti ljudi imaju vrlo stručne sisteme za popravak oštećenja DNK ili detoksikaciju dima cigareta, kaže Spivack.

Rezultati studije bi mogli da pomognu u objašnjenju zašto 80 do 90 odsto doživotnih pušača nikada ne dobije rak pluća. To bi takođe moglo pomoći i u objašnjenju zašto neki ljudi koji uopšte ne puše razviju tumore. Dok se čini da otrovni duvanski dim izaziva dodatne mutacije ćelija u plućima, hoće li se te mutacije razviti u tumore zavisi od toga koliko dobro tijelo može popraviti DNK ili smanjiti oštećenje DNK.

Geni koji se bave popravkom DNK mogu se naslijediti ili steći, a rad gena za popravak povezano je s razvojem tumora u prethodnim istraživanjima. Geni, međutim, nisu jedini činioci koji utiču na rizik od raka kod osobe. Činioci okoline poput ishrane takođe mogu da utiču na hranjive susptance u tijelu koje utiču na razvoj tumora.

Ono što čini tijelo pojedinca boljim u popravljanju DNK još je uvijek predmet rasprave i vjerovatno je komplikovano, ali nova otkrića sugerišu da je ovaj proces usko povezan s razvojem raka pluća.

Sada želimo da razvijemo nove testove koji mogu da mjere nečiji kapacitet za popravak DNK ili detoksikaciju, što bi moglo ponuditi novi način procjene nečijeg rizika od raka pluća, kaže genetičar Jan Vijg.