Mračna strana kreativnosti: Kako teško djetinjstvo razvija maštu

22.02.2025. | 21:32

Možda zvuči paradoksalno, ali teški događaji iz djetinjstva mogu biti zaslužni za razvijanje kreativnih talenata kod djece. Vinsent van Gog, Franc Kafka, Edgar Alan Po i mnogi drugi čuveni umetnici su primeri ovog fenomena. Ali zašto tuga u dečijem dobu podstiče maštu i stvaralaštvo, zar ne treba ljubav i lijepe uspomene da budu veća inspiracija? Naučnici nude nekoliko mogućih objašnjenja.

Razvoj ljudske kreativnosti se može podijeliti na dva načina: To je imitacija spokojnih i prijatnih odnosa sa roditeljima koji inspirišu dijete da napreduje i istražuje, a drugo objašnjenje je manje optimistično – kreativnost može biti način da se upravlja anksioznošću koja proističe iz odsustva roditeljske brige, prema novoj studiji.

Brojna istraživanja su pokazala da djeca ublažavaju uznemirenost zbog privremene usamljenosti tako što sebe umiruju omiljenim predmetima (ćebe, igračka) ili ponašanjima, koji privremeno zamjenjuju odsustvo naklonosti ili pažnje roditelja. Ako je odsustvo duže i teško, ova ponašanja se nastavljaju i vremenom se mogu pretvoriti u kreativne vještine. Nažalost, ova djeca ponekad razviju i teške poteškoće u ponašanju i bore se sa održavanjem zdravih društvenih odnosa.

Postoji model kojim se može objasniti ovaj proces – do određenog nivoa odvajanja ili zanemarivanja od roditelja, sposobnost razvoja kreativnih talenata raste, ali preko određene granice se postepeno smanjuje i negativne promjene u društvenom ponašanju postaju sve očigledniji i dominantniji dio ličnosti.

Stoga je vjerovatno da su naši talenti, na koje se možda ponosimo kada odrastemo, pustili korjene u prvih nekoliko mjeseci života – ostatak djetinjstva i odraslog doba provodimo u usavršavanju kreativnog ponašanja koje smo naučili ili u kojem smo tražili spas kada smo bili bebe.

Izazovi za savremene roditelje

Odnosi između roditelja i djece postaju sve problematičniji, posebno jer kultura i društvo često dovode do različitih trendova u roditeljstvu, zbog čega su savremeni roditelji ili slabo ili pretjerano fokusirani na svoju djecu. Osim toga, zahtjevi u poslovnom svetu su se takođe izmijenili, što znači da su bebe češće odvojene od oba roditelja u najranijim fazama svog razvoja.

Stoga nije iznenađujuće da mala djeca danas pobjegnu u svijet koji zamjenjuje ili dopunjuje roditeljsku pažnju, u kome često razvijaju značajne kreativne sposobnosti i talente- kompjutere i video igrice. Ipak, kako su brojne studije pokazale, vrijeme ispred ekrana je povezano i sa većim nivoom stresa, anksioznosti i društvene izolacije, posebno kada djeca postanu tinejdžeri.

Dok neka neizbježna odvajanja roditelja od djeteta nemaju uvijek negativne posljedice, kao i da staratelji svakako treba da pomognu deci da neguju svoje kreativne talente, to nikako nije zamena za neophodnu negu i pažnju.

Studije pokazuju da je podrška porodice važna od ranih godina u školi, ali roditelji često mogu biti fizički odsutni ili mentalno udaljeni od svojih mališana. Ovo može izazvati niz problema sa mentalnim zdravljem , jer se ključne kognitivne mape deteta formiraju u najranijim fazama života – kasna intervencija je manje efikasna, prenosi “Konverzejšn”.

Dobra vijest je da ove vrste istraživanja mogu pomoći da se identifikuje i interveniše kada se primjeti da dijete možda pati, a takođe naglašava duboki psihološki značaj talenata i kreativnosti djece, što se nastavlja u odraslom dobu.