Nekima može da “sabotira” noćni san: Evo da li je preporučljivo spavanje preko dana

31.03.2025. | 21:23

Popodnevna drijemka je dugo hvaljena kao moćno sredstvo za podizanje budnosti, poboljšanje raspoloženja, jačanje pamćenja i poboljšanje produktivnosti. Ipak, nekima ona može da sabotira noćni san.

Popodnevno spavanje je mač sa dvije oštrice. Ukoliko to obavimo kako treba, to je moćan način da se napuni mozak, poboljša koncentracija i podrži mentalno i fizičko zdravlje. Pogrešno učinjeno, može nas ostaviti još umornijim, dezorijentisanim i sa problemom da zaspimo tokom noći. Ključ leži u razumijevanju kako tijelo reguliše san i budnost.

Većina ljudi doživljava prirodni pad budnosti u ranim popodnevnim satima, obično između 13 i 16 časova. Ovo nije samo zbog obilnog ručka – već naš unutrašnji tjelesni sat, ili cirkadijalni ritam, stvara cikluse budnosti i umora tokom dana. Ranopopodnevno zatišje je dio ovog ritma, zbog čega se toliko ljudi u to vrijeme osjeća pospano.

Studije ukazuju da kratko spavanje tokom ovog perioda – poslije čega je idealno da budemo izloženi jakom svjetlu – može pomoći u suzbijanju umora, pojačati budnost i poboljšati kognitivne funkcije bez ometanja noćnog sna. Ove „snažne drijemke“ omogućavaju mozgu da se odmori bez klizanja u dubok san, što olakšava buđenje sa osjećajem osvježenja.

Ali postoji kvaka: predugo drijemanje može dovesti do toga da se probudite i osjećate gore nego ranije. To je zbog „inercije spavanja“ – omamljenosti i dezorijentacije koja dolazi zbog buđenja tokom dubljih faza sna.

Kada se spavanje produži duže od 30 minuta, mozak prelazi u spori san, što otežava buđenje. Studije pokazuju da buđenje iz dubokog sna može trajati i do sat vremena. Ovo može imati ozbiljne implikacije ako tada pokušavamo da obavimo neke sigurnosno rizične zadatke, donesemo važne odluke ili upravljamo mašinama, na primjer. A ako se odspava prekasno u toku dana, to može da poništi „nagomilavanje pritiska u snu“ – prirodnog nagona tijela za spavanjem – što otežava da zaspite noću.